Hoće li Emmanuel Macron ispisati povijest Pete republike?

Njegovo ime nikada nije bilo na izbornom listiću. A možda će upravo filozof, koji je diplomirao s temom o Hegelu i Machiavelliju, kao neovisni kandidat, ostaviti iza sebe profesionalne političare velikih stranaka i ispisati povijest Pete republike. Za 39-godišnjeg miljenika medija glasovat će svi oni koji su zasićeni godinama istim licima i istim idejama. Analitičari ih već nazivaju istinskim makronistima…

Emanuel Macron može postati predsjednik Republike, ali treba reći da će u tom slučaju jako teško imati parlamentarnu većinu. Izbori za Skupštinu održavaju se u lipnju. Lako može biti predsjednik bez većine ili sa slabom većinom, a tada je on predsjednik bez moći, kaže Dominique Reynie iz Zaklade za političku inovaciju .

Ako predsjednik nema većinu, moć ima premijer, a u suvremenoj francuskoj politici kohabitacije su znale biti itekako iscrpljujuće. Sve je još uvijek stvar debelog kondicionala, ali Macronu bi svakako bilo lakše tražiti saveznike u parlamentu nego Le Penovoj. Pokret koji je osnovao u travnju i dalje ne želi nazvati strankom, ali tvrdi da će na lipanjske izbore izići s kandidatima u svim izbornim jedinicama.

Srž ovog projekta je dati građanima odgovornost. Ponuditi im da svatko osobno ima ulogu u ovoj promjeni i preuzme punu odgovornost. Francuska kao zemlja, Europa, te lokalne vlasti imaju svoju ulogu, ali građani su dionici ove radikalne transformacije, poručuje neovisni predsjednički kandidat Emmanuel Macron.

Neki ga nazivaju Billom Clintonom, četvrt stoljeća poslije. Neki, pomalo pretenciozno, i francuskim Obamom. Završio je jednu od najelitnijih škola za francuske javne službenike, bio Hollandeov ekonomski savjetnik, do prije godinu dana i ministar ekonomije u njegovoj katastrofalnoj vladi, prije toga investicijski bankar. Uđe li u Elizejsku palaču, nastavit će tragom Hollandeove ekonomske politike. Predlaže 50 milijuna eura ulaganja u javne investicije, daljnju liberalizaciju tržišta rada, opći porezni sustav koji bi pogodovao i siromašnima i investitorima, jači utjecaj mirovinskih fondova na starost francuskih građana.

Macron je odbio ponudu da ga kao svojeg kandidata podupru posrnuli socijalisti, poručuje da je podjela na ljevicu i desnicu odavno izišla iz mode. U stvaranju antilepenovske fronte mnogi ga vide kao čovjeka okupljanja.

Nakon sklapanja saveza s centristom Francoisom Bayrouom, zagovornikom europske ideje, koji je prije pet godina u prvom krugu predsjedničkih izbora osvojio 9 posto glasova, Macron je izrastao u simbol centrističke ljevice, pobjegao u anketama u međuvremenu izkompromitiranome Fillonu još više.

U dnevniku naklonjenom ljevici i liberalima tumače kako su predsjednički izbori 2012. bili referendum protiv Sarkozyja, pa je na kraju slavio bljedunjavi Hollande. Drugi krug ovogodišnjih bit će, kažu, referendum protiv Marine Le Pen.

Iskomunicirati svoju političku platformu širokim masama, onima koji žive izvan velikih gradova, koje nisu visoko obrazovane. To će biti jedan od najvećih Macronovih izazova. Birače ljevice vabi obećanjem da u svom petogodišnjem mandatu neće podizati dobnu granicu za odlazak u mirovinu, zadirati u 35-satni radni tjedan. Zadržat će i porez na bogatstvo djelomično. Istovremeno, zalaže se za nove rezove u javnom sektoru, proračunske uštede do 60 milijardi eura u pet godina, daljnju liberalizaciju francuske ekonomije.

Macron zasad najlošije stoji među pauperiziranom radničkom klasom. Najmanje svaki četvrti Francuz mlađi od 25 godina je nezaposlen, Francuska ima dvostruko višu stopu nezaposlenosti od Njemačke i Velike Britanije. Stanovništvo je to osjetljivije na povlastice političara, kojima francuski zakon dopušta zapošljavanje članova vlastite obitelji. Kako bi poentirao na Fillonovoj medijskoj kalvariji, te prigrabio još više glasova dok se kandidat desnice bori za dah, Macron je, uz smanjivanje i Nacionalne skupštine i Senata za trećinu, najavio i borbu protiv sukoba interesa (parlamentarci neće moći davati usluge konzaltinga) i nepotizma.

Onaj na čiju ranu trlja sol ovim prijedlogom, Francois Fillon, zasad se drži na 20 posto potpore birača. I ne treba ga otpisati olako. Glasači desnice, naime, previše ne podnose socijaliste da ne bi stali iza svog kandidata, pa bio to i poljuljani Fillon. Dok inače miran političar u borbi na sve ili ništa svakodnevno optužuje socijalističku vlast, francusko pravosuđe i novinare za politički progon, pa njegova kampanja sve više nalikuje Trumpovoj, originalu preko Atlantika, koji je doveo u pitanje američku potporu klimatskom dogovoru iz Pariza, Macron je bacio rukavicu u lice. Izravnije poruke američkim znanstvenicima, osobito onima koji rade na klimatskim promjenama, energetici, obnovljivim izvorima energije i novim tehnologijama, nije moglo biti: Neka nas svi koji danas rade na inovacijama i izvrsnosti u SAD-u čuju i vide. I danas i od svibnja imat ćete domovinu, to će biti Francuska, poručuje Macron.

Iako je prilikom posjeta Moskvi kao francuski ministar gospodarstva pozvao na normalizaciju trgovinskih odnosa s Rusijom, Macron je jedini od predsjedničkih kandidata s  obećavajućim šansama bez zadrške komentirao stanje ljudskih prava u Rusiji. Nedugo zatim krenule su tisuće ruskih hakerskih napada na računalne sustave njegova pokreta. Kremaljski trbuhozborci odmah su ga prozvali namjesnikom globalnih elita, a ruski mediji uhvatili se dugogodišnjih glasina da je, unatoč braku s 24 godina starijom ženom, svojom bivšom profesoricom, u dugo skrivanoj gay vezi s direktorom francuskog javnog radija.

S jedne strane, izbor Macrona znači ostanak eura. To će dati sigurnost Francuzima, njegov izbor znači da neće napustiti euro. Le Pen želi napustiti eurozonu. Možda će kasnije reći da to više ne želi, ali Francuzi su zabrinuti. To je možda dobro za Macrona. Ali s druge strane, Le Pen će reći da je Macron kandidat financijaša, globalizacije, elita, komentira Dominique Reynie.

Mnogi od potencijalnih Macronovih birača u konačnom okršaju s Le Pen krate vrijeme svake večeri ispred najprometnije željezničke postaje u Europi. Da, Macron zaziva rezanje korporativnog poreza za 8 posto, ali želi pomoći društveno isključenim, siromašnim stanovnicima francuskih predgrađa. Želi bolji odnos francuske mladosti i policije (kao i  Marine Le Pen, i on najavljuje 10 tisuća novih radnih mjesta u policiji).

Razmislit će o ukidanju izvanrednog stanja, u kojemu se Francuska još uvijek nalazi nakon posljednjih terorističkih napada. Dvojna državljanstva neće dirati. Nasuprot općerastućem nacionalizmu, koji u Francuskoj utjelovljuje Marine Le Pen, Macron je inače podržao njemačku politiku otvorenih vrata sirijskim izbjeglicama.

Reportažu u cijelosti pogledajte u emisiji Global.