Kako stati na kraj govoru mržnje?

Govor mržnje širi se poput zaraze, posebice na portalima. Komentari ispod teksta često su čitaniji od samog članka. U njima je nerijetko mnogo neprimjerenog sadržaja koji urednici svakodnevno uklanjaju. Ali gdje je granica? Što razlikuje govor mržnje od slobode govora na koju se mnogi pozivaju?

"Židovi su sami krivi za holokaust. Da nisu bili toliko pohlepni za novcem ne bi ih pola svijeta mrzilo i ne bi se ti silni progoni događali. To je jedan eklatantan primjer govora mržnje", objašnjava odvjetnica Vesna Alaburić. Na jednostavnom primjeru jasno je razlikovati što je što. U pravnom kontekstu, granica se povlači kada se uzmu u obzir svi elementi konkretnog slučaja. 

Jutro nakon što je emitiran prilog o migrantu koji je u središtu Zagreba otvorio restoran, novinarku HRT-a Maju Sever dočekala je neugodna poruka. Nije to prvi put da je dobila gnusnu poruku, ali sada su joj prijetili smrću. "Ljuta sam bila. Misliš da sam ovakva ili onakva, imam meketav glas, veliki nos, misliš da naginjem na jednu ili drugu stranu? Ok, ja ću se braniti. Ali ne možeš ljudima i njihovim obiteljima prijetiti smrću. Ovo je bio jedan običan prilog, prilog o čovjeku koji je pobjegao od rata, gdje su mu ubili familiju. I zbog tako nekog priloga da ti netko prijeti? E pa dosta!", komentira Sever. Sve je prijavila policiji koja je pronašla čovjeka koji joj je prijetio. Zanimljivo, i on je bolji život pronašao izvan svoje hrvatske domovine. Kad se vrati, policija će ga privesti.

Nije njen slučaj jedini. Mnogim novinarima, ali i onima o kojima su snimljeni TV prilozi i napisani članci na portalima, svakodnevno se prijeti.

Filip Raunić s portala Telegram.hr kaže kako su teme o manjinama one protiv kojih je govor mržnje usmjeren i u javnom prostoru. "Teme oko gay slikovnice, oko nacionalnih manjina, polemičnih poteza, oko političara često zna biti komentara, ali kada je riječ o političarima treba pripaziti što je žustra kritika, bezobrazna kritika, a što je govor mržnje usmjeren prema nekoj skupini zbog njihovog nacionalnog ili seksualnog identiteta", objašnjava Raunić.

"Razliku čine okolnosti"

Odvjetnica Alaburić kaže kako se nijednim propisom ne može napraviti definicija koja bi jasno razlikovala gdje počinje ili prestaje jedno ljudsko pravo, nego se odluka može donijeti na temelju svih okolnosti slučaja u konkretnim primjerima. "Imate jedno pravilo još iz Rima. Ako dvojica rade isto nije isto, zato što razliku čine okolnosti", kaže ona.

Konkretan primjer dogodio se u rujnu prošle godine kada su članovi HSP-a zapalili tjednik Novosti koji je tada pisao o uklanjanju HOS-ove ploče iz Jasenovca. U takvoj situaciji sigurno nije ugodno raditi, kaže Tamara Opačić, zamjenica glavnog urednika tjednika Novosti. Ali, nastavlja, "to je dokaz da se sve ono što pišemo potvrđuje u stvarnosti i inspirira nas na daljnje pisanje". Novosti su, kaže, gorjele dva puta u prisustvu policije, koja je, tvrdi, tek nakon što se to drugi put dogodilo odlučila podići kaznenu prijavu.

U tom trenutku važna je bila čvrsta reakcija političkog vrha, koja je izostala. Govoreći o ocjeni premijera Andreja Plenkovića da je riječ o marginalnoj skupini i da tome ne treba pridavati veliku važnost, odvjetnica Vesna Alaburić kaže da je činjenica je riječ o marginalnoj skupini, ali da to ne znači da je riječ o bezazlenom postupku. "Upravo je to na jednoj rasističkoj osnovi, što je nedopustivo i štetno u društvu", kaže Alaburić i dodaje da treba reagirati na najbolji mogući način s najviših državnih pozicija u zemlji.

Većina građana ne tolerira govor mržnje

Govor mržnje u pravnom smislu znači diskriminatorni ili rasistički govor. To je govor kojim se omalovažava, vrijeđa određena društvena skupina ili pripadnici te skupine koje karakteriziraju neke objektivne značajke kao što je nacija, vjera, spolno opredjeljenje ili neki drugi kriterij, kaže Alaburić.

Nakon drugog paljenja Novosti u samo 10 dana premijer je osudio takvo ponašanje i rekao da ga neće tolerirati. Prema istraživanju Fakulteta političkih znanosti, čini se da većina hrvatskih građana ne tolerira govor mržnje i zakonski bi kažnjavali pozivanje na nasilje. No kada je riječ o znakovlju koje je povezano s pozivanjem na mržnju, rezultati su drugačiji. Manje od 50 posto ispitanika ne bi kažnjavalo pozdrav "Za dom spremni".

Enes Kulenović s Fakulteta Političkih znanosti u Zagrebu kaže kako se u ovom slučaju pokazuje da građani ne povezuju pozdrav "Za dom spremni" s nacističkim naslijeđem. "Vjerojatno zbog toga što se pozdrav javlja i u Domovinskom ratu i neki građani to direktno povezuju s pozitivnim idejama Domovinskom ratu. Oni koji su to koristili pozivali su se na naslijeđe NDH i sada je to teško povijesno razlučiti. Ustavni sud jasno kaže da pozdrav 'Za dom spremni' spada pod veličanje fašističkog zločinačkog poretka", komentira Kulenović.

Ne brzati s kopiranjem njemačkog primjera

Pa iako se svi naši sugovornici slažu da hrvatski pravni okvir dobro regulira problematiku vezanu za govor mržnje, on danas ne odgovara na problem komentara na društvenim mrežama. U posljednje vrijeme često se pozivamo na njemački primjer regulacije. Ona obvezuje društvene mreže da organiziraju posebne službe koje će odlučivati o prigovorima korisnika. No naši sugovornici smatraju da ne treba brzati u kopiranju njemačkog primjera.

Dok se ne dođe do rješenja, trebalo bi se voditi zdravim razumom te raditi na kvalitetnijem obrazovanju. U virtualnom svijetu teško je disciplinirati korisnike čija je komunikacija pokrenuta iz sfere potpune slobode. Možda veći broj sankcioniranih slučajeva govora mržnje na internetu i odgovorno ponašanje vladajućih potaknu nazovi hrabre anonimce na pristojnije ponašanje. Možda ne bi bilo loše da se drže poslovice „ispeci pa reci" jer riječi ne trebaju biti oruđe koje izaziva bol, već alat napretka i društvene stabilnosti.