Božinović: Oko reforme zajedničkog sustava azila treba konsenzus, a ne preglasavanje

Za osjetljiva pitanja poput reforme zajedničkog sustava azila od velike je važnosti postići suglasnost svih država članica EU-a jer svako nadglasavanje ne bi pridonijelo održivoj politici na dulji rok, izjavio je hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović koji u Luxembourgu sudjeluje na sastanku ministara unutarnjih poslova zemalja članica EU-a.

Glavna tema ministarskog sastanka u Luxembourgu je reforma zajedničkog sustava azila.

Zemlje članice se već dvije godine pokušavaju dogovoriti oko reforme Dublinske uredbe, koja propisuje da se zahtjev za azilom rješava u zemlji u kojoj je tražitelj stupio na tlo Europske unije. To pravilo se pokazalo neučinkovitim u jeku velike migrantske krize 2015. godine.

Odluka se može donijeti i kvalificiranom većinom, ali se sada ulažu maksimalni napori kako bi se postigao konsenzus s obzirom na osjetljivost pitanja.

Ministar Božinović kaže da je pod bugarskim predsjedanjem učinjen veliki napredak oko reforme zajedničke politike azila, ali da ima još dosta pitanja oko kojih nema suglasnosti te da će se o tome raspravljati i na summitu čelnika zemalja članica krajem lipnja.

Pokušava se naći ravnoteža između načela solidarnosti i odgovornosti te sve većeg inzistiranja na zaštiti vanjskih granica i činjenice da se unutar schengenskog prostora uvode kontrole upravo zbog sekundarnog kretanja migranata. To su sve pitanje za koja još nema rješenja na europskoj razini. Postoje države koje različito gledaju na ovu situaciju, ali svi pokazuju dobru volju, rekao je Božinović.

Najveća prepreka za kompromis je pitanje spornih kvota za raspodjelu tražitelja azila po zemljama članicama.

Reformom Dublinske uredbe želi se pomoći zemljama na prvoj crti, na vanjskim granicama EU-a u koje izbjeglice prvo pristižu, poput Italije ili Grčke. Komisija je predložila uvođenje automatskog mehanizma raspodjele tražitelja azila po zemljama članicama.

Božinović ističe kako za zemlje na prvoj crti nije prihvatljivo da se teret migrantskog pritiska neravnomjerno raspoređuje po zemljama članicama te da je stajalište Hrvatske da se u obzir treba uzeti puno više čimbenika kada je riječ o doprinosu zemalja članica politici azila nego što je to trenutačno na dnevnom redu.