Blagdan je Velike Gospe - deseci tisuća hodočasnika u marijanskim svetištima

Velika Gospa ili svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije državni je blagdan koji se obilježava 15. kolovoza. Tada diljem Hrvatske vjernici hodočaste u marijanska svetišta.

Na putu prema marijanskim svetištima

Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.




Vjernici Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s Božjom riječju: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!".

Reporteri Dobrog jutra posjetili su Mariju Bistricu, Aljmaš i Sinj.





Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.

Na blagdan Velike Gospe mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna marijanska svetišta, a svetkovina se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi.





Majku Božju Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez nade. Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.





Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone. Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuju ljubav, dobrota i život. Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.

U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaštitnički plašt Majke Božje. Tome svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od najranijih dana hrvatske povijesti. Pouzdavajući se u njezin nebeski zagovor častili su je iz zahvalnosti kao "kraljicu Hrvata", a zazivali su je i "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvata).
Još u 10. stoljeću hrvatska kraljica Jelena u Solinu je sagradila dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana. Splitski kroničar Toma Arhiđakon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi.

Don Frane Bulić našao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagrađena je crkva Gospe od Otoka. Izgorjela je 1875., a sadašnja je sagrađena 1878. godine.

Povezanost Hrvata i Djevice Marije očituje se i u pozdravu "Hvaljen Isus i Marija". Naime, Hrvati su kršćanskom pozdravu "Hvaljen budi Isus Krist" dodali i njegovu majku Mariju.

Mariji u čast i slavu posvećena su 1162 vjerska objekta te osam katedrala u Hrvatskoj, među kojima su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećene su konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu, Navještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji bivša katedrala na Osoru.

Štovanje Majke Božje zadržali su ne samo Hrvati u domovini, nego i oni raseljeni diljem svijeta. Danas ako, na primjer, nekome u Chicagu spomenete riječ "Hrvati", prvo što će vam odgovoriti bit će "Velika Gospa". Ona je Hrvatima ono što je Ircima sv. Patrik ili Talijanima Kolumbov dan.

U Hrvatskoj je mnogo marijanskih svetišta, a među najpoznatijima su: Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, Svetište Gospe Sinjske u Sinju, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama, Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.
Hrvatima izvan Hrvatske važna su marijanska svetišta: Svetište Gospe Olovske, Svetište Gospe od Kondžila u Komušini, Svetište Kraljice mira u Međugorju, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, Svetište Crne Gospe u Subotici i Bunariću u Bačkoj, Svetište Gospe Tekijske u Petrovaridnu u Srijemu, Gospa od Škrpjela u Boki kotorskoj te Svetište Gospe Letničke u Letnici na Kosovu.

O teološkim, povijesnim te tradicijskim i duhovnim odrednicama ovog blagdana razgovarali smo jutros sa župnim vikarom u župi Blažene Djevice Marije Snježne Vladom Mikšićem.