Vjetroturbine - neizostavni dio njemačkog horizonta

Nisu oduvijek vjetroturbine dominirale horizontom najrazvijenijih dijelova Njemačke. Godine 1990. bilo je samo nekoliko eksperimentalnih mjesta, na kojima se proizvodilo oko 71 GWh, što zadovoljava potrebe manjega grada. Kapacitet energije vjetra na njemačkom tlu od 1990. do danas povećao se više od tisuću puta (prinos energije po vjetroturbini povećao se 15 puta).

Znakovito, dvije trećine svih ulaganja u obnovljive izvore u Njemačkoj odnose se na energiju vjetra. Danas je to najveći izvor energije od ekološki prihvatljivih izvora (10 posto udjela u energetskoj krvnoj slici Njemačke), njome se može opskrbljivati više od 23 milijuna kućanstava. Industrija vjetra razvija se na vjetrovitom, nizinskom i obalnom sjeveru Njemačke, u nerazmjerno velikom broju u odnosu na ostatak zemlje (budućnost njemačkog energetskog sustava mogla bi se temeljiti na doprinosu vjetroturbina na kopnu, onome snage i do 200 GW).

Zbog promjena u energetskoj politici i želji da se obnovljivi izvori više usmjere prema tržišnim postulatima, nove vjetroturbine više neće biti subvencionirane zajamčenom naknadom (2020. završava 20-godišnje subvencioniranje prve generacije vjetroturbina). Dozvole za njihovu gradnju ubuduće će dobivati oni ulagači koji na natječaju zatraže najnižu subvenciju, što bi moglo pogodovati većim igračima na tržištu. To znači i moguću proizvodnju goleme količine jeftine struje.

Za energetsku mrežu itekakav problem može biti premala količina električne energije iz obnovljivih izvora. Uz to, nisu svi voljni graditi nove dalekovode da bi se struja sa sjevernih vjetrofarmi dovela do industrijskih centara na jugu (potrebno je podignuti oko 3500 kilometara dalekovoda). Na brdovitom jugu Njemačke od obnovljivih izvora prevladavaju solari i bioplin, a stanovništvo se ionako dugo opiralo podizanju vjetroturbina, tvrdeći da će nagrditi krajolik i spustiti cijenu tamošnjih nekretnina. Uz sporo širenje visokonaponskih dalekovoda, problem su i kompatibilnost mreže vjetroturbina s konvencionalnim sustavom te pohranjivanje energije za doba godine kada vjetra nema (teoretski, uz neprestan maksimum proizvodnje postojeće vjetroturbine već pokrivaju više od polovine njemačkih potreba za energijom, što iznosi oko 85 GW).