Tanja je uspjela - zašto zdravstvo šuti o Oncotype testu?

Ministarstvo zdravstva i HZZO pitali smo zašto se u Hrvatskoj onkološke pacijente ne upućuje na Oncotype test u Budimpeštu te planira li se to uvesti? Također pokušali smo doznati neku okvirnu cijenu tretmana kemoterapije za hormonski ovisne tumore dojke luminalnog tipa A kako bismo doznali uštedu za zdravstvo s obzirom na to da oko 70% pacijenata ne mora ići na kemoterapiju nakon provođenja tog testa. Do objave članka iz Ministarstva zdravstva nisu se oglasili, a odgovor HZZO-a prenosimo u cijelosti:

"HZZO trenutno nema saznanja vezano za  testiranje ONCOTYPE DX te ono trenutno nije na popisu ugovorenih postupaka HZZO-a. Novi postupci koji se obavljaju na teret obveznog zdravstvenog osiguranja uvode se na prijedlog stručnih društava (npr. Onkološko društvo u ovom slučaju). Prosjek cijene kemoterapije nije moguće odrediti jer cijena ovisi o protokolu koji određuju onkolozi te o izboru lijekova, duljini trajanja kemoterapije i ostalom."

A sve ovo pitali smo zbog pacijentice Tanje Gombar koju je životna situacija dovela upravo do Oncotype testa i do zida šutnje ili neznanja među onkolozima u Zagrebu. Priču je objavila emisija HRT-a Labirint.

Tanjina priča:

Nakon što se suočila s činjenicom da je oboljela od karcinoma dojke, Tanja Gombar tražila je za liječenje i druga liječnička mišljenja. I tako saznala za test koji se obavlja u Americi, a koji za tip karcinoma koji ona ima sa sigurnošću može utvrditi treba li kemoterapiju ili ne. U ružičastom listopadu, Tanjino vrijedno iskustvo nekim će pacijenticama zasigurno pomoći.

Nakon što joj je otkriven karcinom dojke, Tanja Gombar u travnju ove godine uspješno je operirana u KB Dubrava. Nakon uklanjanja karcinoma, liječi se na Onkologiji na Rebru. Nakon operacije s nalazom biopsije došla je onkologici koja je pogledala nalaz. Kako je hormonalni karcinom bio luminalnog tipa A, propisuje se hormonalna terapija na pet godina i zračenje. Kemoterpiju Tanji onkologica nije prepisala odmah, odnosno kao da se nećkala. Rekla mi je da joj dam vremena jedno sedam do deset dana da ona s liječničkim timom odluči jesam li ja za kemoterpiju ili ne, objasnila je Tanja Gombar.

I dok je čekala mišljenje liječničkog tima, Tanja je odlučila potražiti još jedno mišljenje. Kaže kako se zbog tog nećkanja zamislila. Poslala je svoj nalaz dobroj prijateljici liječnici u Americi. Ona je pročitala taj nalaz i odmah me pitala, tražila uz taj nalaz, gdje mi oncotype test. Ja sam pitala ško, a ona mi je rekla - to ti je pretraga koja za tvoj tip karcinoma ide pod obavezno. Na osnovu njega se propisuje terapija, objasnila ja prijateljica Tanji.

Oncotype test nije bio nepoznanica samo Tanji. Svaki pokušaj da o tom testiranju nešto sazna bio je neuspješan. Što je uopće taj test, nisam mogla dobiti informaciju na internetu kao ni suvislu informaciju kirurga koji je odstranio tumor. On nije ni čuo za to testiranje. Onda sam došla kod svoje onkologice koja je čula za to testiranje, ali mi je rekla da se to ne radi u Hrvatskoj pa sam tražila pomoć gdje se to može obaviti. Nije mi znala reći, ispričala je Tanja Gombar svoje istraživanje o Oncotype testu.

Bila sam nemoćna i onda sam došla do Instituta za tumore u Ljubljani na slijepo, putem e-maila i tražila pomoć. Istog dana javila mi se dr. Simona Borštnar koja mi je dala detaljne upute, navodi Tanja.

Naime, testom se na temelju patohistološkog nalaza može kod većine pacijentica odlučiti da li im je potrebna kemoterapija. Postoje i granični slučajevi kod kojih kemoterapija najvjerojatnije ne bi bila potrebna, ali se to na temelju tog nalaza ne može sa sigurnošću tvrditi. U takvim slučajevima koristan je taj genetski test koji prognozira korist od kemoterapije.

Institut za tumore u Ljubljani dao je jasne upute Tanji kako obaviti testiranje. U međuvremenu Tanja Gombar tražila je mišljenje i nekih naših onkologa. 
Jedan ugledni onkolog u Zagrebu rekao joj je da je ta metoda zastarjela i da mi to ne trebamo te da primi tu terapiju i da nije kraj svijeta.

Informirala se dalje i doznala da je ta metoda Oncotype testa, o kojemu se kod nas gotovo ništa ne zna i ne govori, u Sloveniji preporučuje već šest godina. U svijetu zapadne medicine poznat je deset godina.

Doktorica Borštnar iz Ljubljane uputila je Tanju u Budimpeštu, kamo slovenska bolnica šalje tumorska tkiva svojih pacijenata. Ondje je predstavništvo za ovaj dio Europe. Prikupljeni uzorci šalju se na testiranje u Ameriku. Tanja iza sebe nije imala bolnicu i sama je nosila uzorak tumorskog tkiva koji je dobila u bolnici, a testiranje platila 3000 eura.

Ono što je Tanja u Hrvatskoj morala obaviti sama, za pacijente u Sloveniji obavlja bolnica. U roku od sedam dana stigao je nalaz kojim je potvrđeno da joj kemoterapija ne treba. Otišla je svojoj onkologici koja je također bila zadovoljna što Tanja ne treba kemoterapiju.

Kod naših pacijentica, prema mojoj analizi, kod više od 70% njih, uštedjeli smo na kemoterapiji, što je veliki postotak, izjavila je za HRT dr. Borštnar.

Sedamdeset posto testiranih žena izbjeglo je kemoterapiju. Ne bi li ovaj podatak trebao biti dokaz da test postane obvezni dio kliničke prakse u liječenju raka dojke. Većini u svijetu tu dijagnostiku pokrivaju osiguravajuće kuće, pa čak i da naš HZZO pokriva taj trošak isplatilo bi se da jedna od deset žena ne mora na kemoterapiju.

Treba znati da taj test ne spašava život, nije od životne važnosti, ali nam pomaže pri odluci kako omogućiti bolju terapiju s manje nuspojava, da se ne narušava kvaliteta života pacijentice. S tog stajališta, dakle stajališta kvalitete života pacijentice, taj test je neprocjenjiv. Naši onkolozi s kojima su novinari Labirinta razgovarali nisu željeli pred kamere. Iako znaju prednosti tog testiranja, boje se preporučiti sve što ne pokriva HZZO.

U Sloveniji rade na tomu da test pokriva osiguranje, a u našoj državi? Kod nas test si može priuštiti samo onaj koji ga može platiti. No možda jednom i pronađemo novac i za ovaj test koji će za neke žene, a i muškarce, imati neprocjenjivu vrijednost.