Matej Meštrović, pijanist i kompozitor koji pomiče granice

Matej Meštrović je enfant terrible hrvatske klasične glazbe, koji je za klavirom od četvrte godine, a danas u njujorškom Carnegie Hallu doživljava ovacije poput kakve rock zvijezde.
Tko je Matej Meštrović, pijanist i kompozitor koji pomiče granice?

Jedna od najbitnijih stvari u životu je moto slijedi svoje snove. Treba imati viziju, cilj i konstantno ići prema njemu. Kao mladić sam vježbao satima, danima. Sa 16 godina spremao sam se za natjecanje i nisam išao u srednju školu nego sam kasnije polagao predmete. Vježbao sam godinu dana po 12 sati dnevno. To pijanistima nije neobično. Strahovito je veliki trud potreban da bi čovjek savladao materijal iza sebe u kojem onda interpretativno može uživati i osjećati se opušteno na pozornici, ispred publike, kao u vrhunskom sportu. Nakon tog truda kad čovjek savlada tu rutinu i onda dolazi prekrasan dio - uživanje u tome što čovjek radi i čime se bavi. Iz današnje perspektive, bez lažne skromnosti, logičan je moj životni put da sam od najmanjih nogu pa do skoro evo 50. godine proveo to svo vrijeme za klavirom vježbajući svaki dan, baveći se glazbom, komponirajući. Logično je i nekako normalno da sam prije šest mjeseci završio u Carnegie Hallu i to nije preko noći, objasnio je Meštrović svoj uspjeh.

Danas se vremena mijenjaju. U tim vremenim bitno je ne držati glazbu pod staklenim zvonom i nemati barijeru između mene i publike na pozornici. Ja svaki koncert započinjem da publici kažem kako smiju pljeskati između stavaka. Kažem im da se ne moraju međusobno gledati kad se smije pljeskati. Plješčite cijelo vrijeme dok ja sviram ako želite. Publika se mora osjećati ugodno. Na koncertima se i danas događa da se ne plješće na koncertima klasične glazbe između stavaka. Onda je to grobna tišina koja se prekida puhanjem nosa, vađenjem bombona i to su neke napete situacije i za publiku i za umjetnika na pozornici koji onda čeka - aha sad svi moraju ispuhati nos. Ma pušite nos cijelo vrijeme, nema problema. Ako im to kažeš, način na koji komuniciram sa publikom, na kraju se događa da nitko ne puše nos nego svi plješću i na kraju svi skaču na koncertu. To je odgovor svima u struci, znam da postoje kritičari i za i protiv. Meni je jedina relevantna kritika publika na mojim koncertima, rekao je Meštrović.