Hrvatskoj nedostaje 30 tisuća radnika

U emisiji "U mreži Prvog" analizirali su se problemi glede nedostatka radne snage. Hoće li to donijeti značajno povećanje plaća ili veći uvoz radnika?
Gosti emisije su bili Davor Majetić, direktor Hrvatske udruge poslodavaca, Slobodan Školnik, predsjednik Uprave Emmezete i Ante Perčin, predsjednik Udruge zaštitarske djelatnosti.

"Tržište rada najgore je područje u Hrvatskoj, drugim riječima, trebalo bi ga prvo rješavati i tu smo najgori u odnosu na sve konkurentne zemlje. Imamo veliki problem nedostatka radne snage. To nije naravno sve što trebamo na tržištu rada raditi, ali je posljedica svega ovoga. Ima tu preko 20 zakona. Rezultat je taj da danas ljudi iz Hrvatske odlaze, da ne možete dobiti nove ljude, da ne možete privući ljude, a ono što uopće ne spominjemo, je to, da je sada na tržištu rada gotovo opći kaos jer svi traže radnike“, rekao je Majetić i dodao kako "mi danas imamo na tržištu otprilike 30 tisuća radnih mjesta koja tražimo, ako uzmete da je to prosječna plaća 6000 kuna, to vam je 180 milijuna kuna koje se mjesečno ne isplaćuje radnicima u Hrvatskoj. To je utjecaj na BDP koji mi ne ostvarujemo jer nemamo radnika i to je naravno manji porez državi za mirovine, zdravstvo i sve ono što uvijek kažemo da nam fali, u proračunu je rupa.“

"Znači rezultati su sada već vidljivi. Propuštamo bolji i veći rast, a ono što nas brine, ne vidimo nekakvih velikih promjena na bolje na žalost. Znači problemi će se nastaviti i dalje kako ih sada vidimo“, istaknuo je Majetić.

"Mi ćemo raditi sve da se taj trend pokuša promijeniti i to je ono što govorimo. Smanjite troškove, smanjite uzimanja poslodavcima, da im više ostane za dizanje konkurentnosti i plaća, da možemo privući, sačuvati i sve ono što govorimo. Ako se to ne dogodi u ozbiljnijoj veličini i količini, mi ćemo imati problema i sa ostvarivanjem rasta koji danas predviđa država, Europska komisija“, naglašava Majetić.

Majetić kaže kako su svi koji su mogli povisili plaće radnicima , ali ono što brine je "da plaće rastu brže od produktivnosti. Znači sav novac koji postoji, višak koji je bio za projekte, za nove investicije, sada se stavlja u povećanje plaća. I to je apel državi koja uzima jako puno.“

Majetić je rekao kako je trenutno "prvi cilj sačuvati radnike koje imamo danas da ne odu. Drugo je naravno privući radnike i imati, naročito u sezonskim poslovima, radnike koji će se opet vratiti i treće je da nađemo tih 30-ak tisuća radnika koji će nam trebati.“

Školnik je naglasio kako su se "sve politike od osnivanja Hrvatske do danas, izuzetno trudile da maknu jedan dio ljudi sa tržišta rada i to im je uspjelo. Hrvatska danas ima nekakvih 51, 52, 53, 55, ne znam točno, posto od teoretski radno aktivnog stanovništva koje radi, dok je to u razvijenim zemljama 70-ak posto. Znači imamo jedan ogroman bazen ljudi koji su deaktivnirani u Hrvatskoj. Jednostavno su eliminirani ili maknuti sa tržišta rada.“

"Drugi dio koji je politika napravila, je to da su pozapošljavali  ljude u apsolutno neproduktivnim djelatnostima, to je u javnim upravama u milijardama, općina, gradova, besmislenih županija gdje ljudi se vrte, odlaze na posao, nema nikakve dodane vrijednosti. Dapače, svi oni zajedno samo opterećuju one koji proizvode dodanu vrijednost.
To vidimo iz bojanja proračuna, znači proračun Hrvatske stalno raste malo više, malo manje, kako kada. I on je danas jedan nemogući teret za nositi ovakvom slabom gospodarstvu koje više samo sebe ne može niti održavati, a kamo li da ima nekakav investicijski zamah i da može ozbiljno rasti. I to je osnovni problem kod nas“, istaknuo je Školnik.

Perčin je naglasio kako je glavna odlika zaštitarstva ta da je "jedan od niskoenergetskih sektora u Hrvatskoj, minimalna plaća nekakva, a cijene se razlikuju par lipa. Znači tu su neki velik prostori za pomak praktički nikakvi. S druge strane činjenica je da mi kao profesija nismo profilirani. Tek nekoliko posljednjih godina imate neku srednju stručnu spremu zaštitare. A ostalo su srednje stručne spreme koje su praktički iz svih drugih zanimanja sa nekim nastavnim tečajem Ministarstva unutarnjih poslova nakon čega se ishodi licenca. Ta licenca koliko je dobra, toliko je nama otegotna okolnost jer mi ne možemo uvesti radnu snagu. "
Zavod za zapošljavanje  je jedna egzotična institucija kod nas u RH. Primjerice mi napravimo grupu od 200-tinjak i nešto ljudi, dogovorimo da će ti ljudi doći, da ćemo im prezentirati firmu, da ćemo im mi platiti licenciranje i slično. Pojavi se njih 3 do 4. Takva je statistika i za ostale poslove sa Zavoda. I ne vidim stvarno razloga zašto ti ljudi i dalje nakon takvih odbijanja ostaju una Zavodu za zapošljavanje