Ekskluzivno za HRT: Istražitelj Haškog suda o detaljima uhićenja Miloševića i Dokmanovića

"Riđokosi, brkati britanski detektiv iz Shakespeareova rodnog mjesta Stratford na rijeci Avon, čovjek s težnjom za međunarodnom pravdom" - tako je u knjizi Juliana Borgera "Krvnikov trag" opisan naš sugovornik, Kevin Curtis, bivši britanski detektiv koji je 1995. počeo raditi za Haški sud istražujući ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.

Ekskluzivno za HRT ispričao je detalje gotovo pa filmske akcije uhićenja bivšeg vukovarskog gradonačelnika srpske nacionalnosti Slavka Dokmanovića.

Curtis je za Haag, među ostalim, istraživao masakr na Ovčari. Slavko Dokmanović, koji je bio gradonačelnik Vukovara za vrijeme okupacije grada i kojega su svjedoci prepoznali na farmi u vrijeme pogubljenja, pobjegao je u Sombor. Protiv njega je 1996. podnesena zapečaćena optužnica, što znači da Dokmanović nije znao za nju. Curtis se živo sjeća akcije uhićenja, koju je Dokmanovićev odvjetnik, Beograđanin Toma Fila, svojevremeno nazvao "uhićenjem dostojnim Hitchcocka".

- Znate, Dokmanović je bio gradonačelnik. Bio je poznat u Vukovaru i okolici. Volio je nogomet. I dok su žrtve dovlačene na farmu Ovčara, on je hodao okolo, smijao se i šalio, udarao ljude u glavu kao da je riječ o nogometu. Petero preživjelih s Ovčare reklo je isto - da je bio itekako upleten. I nije mario. Nije mario što će se dogoditi tim ljudima, prisjetio se Curtis u razgovoru za HRT. Ispričao nam je kako je sa svojim timom nasamario Dokmanovića i doveo ga na hrvatsko tlo, gdje su ga i uhitili, kakav je dojam o njemu stekao kroz razgovore s njim, pa i o situaciji tijekom leta u Haag, kada se ispostavilo da je Dokmanović u zrakoplov unio svoj pištolj. Donosimo i rijetko viđenu snimku Dokmanovićeva uhićenja.


Uhićenje Slavka Dokmanovića, foto: Col. David Jones

Slavko Dokmanović objesio se u svojoj ćeliji 29. lipnja 1998., neposredno prije izricanja presude.

- Bilo mi je žao žrtava i preživjelih jer nisu dobili zaključak. Nije želio biti prvi Srbin koji će biti osuđen. Mislim da je to bio kukavički odlazak, kaže Curtis.

Nakon Dokmanovića te optužnica podignutih protiv Mile Mrkšića, Miroslava Radića i Veselina Šljivančanina - slučajeva na kojima je Curtis također radio, slijedila su ostala uhićenja. Curtis je Slobodana Miloševića izručio Haagu 2001. godine. Prepričao nam je kako je izgledao taj let u Nizozemsku.


Uhićenje Slobodana Miloševića, Slobodan Milošević (lijevo) i Kevin Curtis (desno)

Milošević je, kaže Curtis, bio šokiran kad je doznao da će biti izručen Haagu. Nije mislio da će se to ikada dogoditi. Kada mu se Curtis predstavio i pročitao mu njegova prava, Milošević je odbio govoriti na engleskom jeziku. Posebno ga je uznemirilo kada mu je Curtis rekao da će biti pretražen. Detalji susreta s Miloševićem opisuju karakter balkanskog krvnika.

Nakon što je sproveden u Haag, Curtis nije dobio priliku intervjuirati Miloševića, što je planirao. Poslije razgovora nasamo s Miloševićem, Carla del Ponte izjavila je, kaže Curtis, da nitko neće razgovarati s njim.

- To je šteta jer je potencijalno imao toliko informacija do kojih smo morali dolaziti na drugim mjestima. Ali da nam se otvorio, to bi pomoglo na mnogo načina. Siguran sam, da se otvorio, sva ta suđenja bila bi mnogo brže gotova, kaže nam Curtis.

Slobodan Milošević preminuo je u pritvorskoj ćeliji u Scheveningenu 11. ožujka 2006. Nije dočekao presudu prema optužnici za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene na Kosovu, u Hrvatskoj i BiH 1990-ih godina.

Profil zločinca

Curtis je istraživao i zločine koje su počinili "arkanovci" u Vukovaru. Dok je intervjuirao ljude koji su bili među njima ili su željeli biti, shvatio je da su  uglavnom svi bili neobrazovani.

- Ona vrsta ljudi koji bi bili zlostavljači. Odjednom su dobili moć i mogli su raditi što god požele. Jer Arkan zapravo nije imao kontrolu nad svojim ljudima. Samo bi im rekao što da učine i oni bi to učinili, kaže nam Curtis.

Haški sud osnovan je kako bi procesuirao vođe, zaključuje u razgovoru. Smatra da bi još mnogo ljudi trebalo biti optuženo te da je na hrvatskoj, srbijanskoj i bosanskohercegovačkoj vladi zadatak da procesuira te ljude. Dokazi se nakon toliko godina, kaže, mogu prikupiti u razgovoru s ljudima i ako to čine profesionalni istražitelji.

- Znam da svaka vlada ima svoje prioritete. Je li nešto što se dogodilo prije 27 godina nešto čemu bi trebali posvetiti vrijeme, uz sve ono što se trenutačno događa? Ne znam, ne mogu na to odgovoriti. Ali vrijeme nije izgovor, zaključuje Curtis.