Od 2015. odnos prema migrantima se promijenio

Iz dalekih zemalja, kolone izbjeglica hrle prema Europi. Tek rijetki ih dočekuju raširenih ruku. Podižu se žice i grade politike koje ih ne žele ni pod koju cijenu. Govor mržnje, strah od nepoznatog nekontrolirano se širi društvenim mrežama.

"Domoljublje je suprotnost nacionalizmu. Nacionalizam je njegova izdaja. Naši interesi su na prvom mjestu što god se dogodilo drugima. Briše se ono najsvetije što jedna nacija ima, ono što je čini živom, velikom, što je najvažnije brišu se njezine moralne vrijednosti. Nekadašnji demoni ponovno se bude kako bi dovršili svoj posao kaosa i smrti, nove ideologije manipuliraju religijama, povijest prijeti da će ponovno krenuti tragičnim tijekom i ugroziti naše naslijeđe mira za koje vjerujemo da smo zapečatili krvlju naših predaka", riječi su Emannuela Macrona koje su zaledile krv u žilama.

Obilježavanje 100. obljetnice završetka 1. svjetskog rata francuski je predsjednik iskoristio da pošalje poruku. Trendovi koji se daju naslutiti nisu budućnost kakvu želi.

Dosta građana u Europi se prepoznaju kao gubitnici tranzicije i oni su nezadovoljni trenutnim stanjem i traže neke nove promjene, neka nova rješenja. Često to nisu pripadnici nekih desničarskih skupina nego ljudi koji traže nova rješenja, kaže Goran Bandov sa Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld.

Upozorava da je razočaranost u etablirane političke stranke iznjedrila nove pokrete. U borbi za vlast, izbjeglička kriza i nesreća ljudi postali su argument  za populističko širenje straha kod građana.

"Ono što je zapravo bitno za građane je da se stvaraju manipulirajući elementi koji bacaju ljudima pijesak u oko kako bi skrenuli s onih važnih razvojnih kapaciteta kao što je pitanje obrazovanja, zdravstva, mirovina ili gospodarstva. To su sve ključna pitanja, a mi gubimo s njih vidik i koncentriramo se na pitanja nekih imaginarnih neprijatelja koji nam prijete", kaže Bandov.

Od 2015. i velikog izbjegličkog vala na Balkanskoj ruti i politike otvorenih vrata, odnos prema migrantima se promijenio.

"Politika danas je politika zatvorenih granica, vidimo da se ljudima onemogućuje da uđu na teritorij RH odnosno da imaju pristup sustavu azila. Osim toga zaoštrava se i javni diskurs o tome što migracije znače i da ih se sve više svrstava u sigurnosnu sferu, da se sve više promatraju iz rakursa ugroze", kaže Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije.

Parazitirajući na nesreći izbjeglica i migranata, pojedini političari s desnog spektra osigurali su znatno povećanje političkog rejtinga. Švedska, Austrija, Njemačka, Mađarska, Poljska… Krajnja desnica je ojačala, u nekim zemljama glavu su digli neonacistički i nacionalistički pokreti. Sve glasniji su oni koji žele etnički čisto društvo. Istodobno, porastao je govor mržnje u medijima i na društvenim mrežama.

"Generalno možemo reći da je govor mržnje u porastu u online okruženju i činjenica da postoje smjernice Europske komisije i Europskog vijeća da se taj problem konačno riješi na sustavan način govori koliki su razmjeri tog problema", rekla je Snježana Vasiljević, sa Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Tko može stati na kraj širenju govora mržnje? Profesorica pravnog fakulteta koja se godinama bavi pitanjima diskriminacije, Snježana Vasiljević kaže da je teško zakonski se boriti protiv mržnje na društvenim mrežama jer nije riješeno jedno od glavnih pitanja suvremenog društva.
Naši sugovornici upozoravaju da Hrvatska nema jasnu migrantsku politiku. S jedne strane prihvatili smo izgjegličke kvote. S druge strane u vrhu vlasti imamo sukob oko Marakeškog sporazuma. Premijer ga podržava, predsjednica u Marakeš ne bi išla. Pa dio analitičara smatra da se svrstala na čelo desnog političkog bloka.

I dok nekontrolirano i opasno rastu govor mržnje, ksenofobija, nacionalizam, preplavljuju nas lažne vijesti, malo se čini da se stanje u zemljama iz kojih nesretni ljudi dolaze riješi. Kao da smo zaboravili da nitko, baš nitko, vlastiti dom neće napustiti, a da ga na to nisu natjerali bol, patnja i muka.