Koje zamke krije danski registar osobnih podataka?

Visokodigitalizirana Danska u mnogočemu je globalni lider. Jedinstveni registar s osobnim identifikacijskim brojem svakog njezina građanina sadrži informacije o cjelokupnom danskom stanovništvu. Nakon pola stoljeća postojanja stručnjaci ga ističu kao pokazni primjer kako država podatke o svojim građanima može koristiti u njihovu interesu, učinkovito. Ključ svega jest povjerenje građana u vlastitu državu, ali u doba pojačanih napora za kibernetičkom sigurnošću ta priča ima i svoje naličje. Iz Kopenhagena, Dragan Nikolić.

Svaki danski građanin rođenjem ili selidbom u Dansku dobiva osobni identifikacijski broj (ako ne žive u Danskoj, novorođeni danski državljani na njega nemaju pravo). Još davne 1968. tamošnji su političari htjeli uvesti novi sustav naplate poreza, što je u Danskoj postulat održive demokracije, pa je i to bio razlog izrade registra s osobnim identifikacijskim brojevima građana.

"Osobni identifikacijski broj sastoji se od deset znamenki. Prvih šest pokazuje datum rođenja. Slijedi serijski broj, a zadnja znamenka pokazuje vaš spol", objašnjava Carsten Grage iz Ministarstva ekonomskih i unutarnjih poslova.

Algoritam koji se trenutačno koristi, a dnevno omogućava dodjelu oko 440 novih brojeva, iscrpit će se za 40 godina. 2007. država se nakratko našla u škripcu, bio je iscrpljen redoslijed brojeva za muškarce rođene 1. siječnja 1965., jer se imigrantima koji ne znaju točan datum svog rođenja ili su ga skrivali, pri administrativnoj prijavi upisivao 1. siječnja te godine kao datum rođenja. Otada informacijsko-tehnološki sustavi prihvaćaju i osobni identifikacijski broj koji ne prati algoritam (uvedeni su novi brojevi koji se ne razlikuju od starih), a zadnja znamenka u njemu služi za provjeru.

"Imigracijska služba vodi brigu o tome da datumi rođenja imigranata za koje ne znamo kada su rođeni budu raspoređeni na cijelu godinu i da se koriste različiti datumi", pojašnjava Carsten Grage.

Netko je zgodno primijetio, osobni identifikacijski broj u danskom slučaju zapravo je jedinstven identifikacijski alat koji omogućava razlikovanje jednog Jensa Hansena od drugog Jensa Hansena. Ime, spol, datum i mjesto rođenja, adresa prebivališta i neprestano obnavljanje podataka o njemu, nacionalnost, identitet roditelja, bračni status, podaci o bračnom partneru… Budući da je svaka baza javnog sektora vezana uz taj broj pojedinca i bez njega je gotovo nemoguće ostvariti ikakvu socijalnu uslugu, u Danskoj nema prevelike javne debate o privatnosti podataka.

"Razlog zašto je to tako uglavnom jest u percepciji da se odustajanjem od privatnosti može dobiti toliko toga. Pristup mnogim uslugama javnoga sektora, socijalnoj skrbi, obrazovanju, liječenju, brizi o djeci", zaključit će profesor na Poslovnoj školi Kopenhagen Kim Normann Andersen.

Da toga nema, teško da bi takvo što opstalo u praksi. Jer država zapravo od rođenja do smrti prati sve aktivnosti svojih građana, riječ je o izrazitom kršenju privatnosti. Problem bi mogao nastati ako baš sve usluge javnoga sektora budu povezane s osobnim identifikacijskim brojem, iz sigurnosnih razloga optimalno bi rješenje bilo da svaka ima svoj broj.

"To također znači da hakeri imaju pristup malim dijelovima tih različitih baza podataka. Mogu ih povezati i izraditi profile danskih građana, te iskoristiti to za krađu identiteta ili ucjenu ako su u pitanju povjerljivi medicinski podaci", upozorava Jesper Lund, čelnik IT-političke udruge Danska.

Osobni identifikacijski broj ne sadržava nikakve osjetljive podatke, pa ni one o zdravstvenom stanju. Registar, pak, pomaže i javnom i privatnom sektoru u razvijanju lijekova koji spašavaju živote. Dansku je transformirao u jednog od globalnih predvodnika kada su u pitanju klinička ispitivanja. Jedinstveni je to istraživački alat ne samo u zdravstvu nego i na području socijalne skrbi, zapošljavanja, obrazovanja.

"Može se čak reći da bez tih podataka važnost države može doći u pitanje. Velike tvrtke poput Googlea ili Twittera imaju više podataka o vama nego nacionalne države", tvrdi Kim Normann Andersen.

Zbog uredbe o zaštiti podataka na razini Europske unije, danska nacionalna agencija godišnje obradi 20 tisuća slučajeva u kojima vlasti i privatne tvrtke savjetuje u vezi s obradom podataka i njihovom pohranom. Za to vrijeme stiže vijest o novoj telefonskoj aplikaciji koja će moći skupiti sve informacije iz javnih baza podataka o svakom danskom građaninu, uključujući i one o životnom standardu i socijalnim povlasticama za članove obitelji. Stručnjake muči sljedeće - hoće li država dopustiti velikim, najčešće telekomunikacijskim korporacijama da cijelu priču skrenu na stranputicu i nametnu vlastitu igru?

"Moja je poenta da je riječ o opasnom smjeru jer to znači kraj države. Država, naime, neće znati ništa o građanima, o tome što doista rade ili o tijeku novca. Ako ljudi zarađuju online i ulaze u online trgovinu ili priču s bitcoinom, država o tome mora nešto znati. Uz trenutačni registar u većini europskih država, one ne mogu ništa znati o tome, barem ne sustavno", upozorava na problem Kim Normann Andersen.

U zemlji koja ima prvog digitalnog veleposlanika na svijetu, u budućnosti će postojati dodatni registar koji će sadržavati identitete korisnika društvenih mreža, a bit će povezan s osobnim identifikacijskim brojem. Sve kako bi se vlasti uhvatile ukoštac s mogućim kršenjem zakona u digitalnom prostoru. Nije to samo danska specifičnost.

"Europsko digitalno pravo objavilo je interni memorandum Europske komisije, iz kojega proizlazi da bi Europljani trebali dati Facebooku kao društvenoj mreži dokumente za identifikaciju, uključujući i nešto slično osobnom identifikacijskom broju", otkriva Jesper Lund.

Ako izlazak na društvene mreže doista bude podrazumijevao registraciju uz pomoć osobnog identifikacijskog broja, posljedice bi mogle biti katastrofalne, tvrde mnogi. Osobito za slobodu govora. Značilo bi to manje kritičkih komentara o društvu jer bi virtualni identitet bio povezan s onim stvarnim, upisanim u registar danskih vlasti.

"Anonimni govor, zviždači, ljudi koji skrivaju identitet jer možda njihov poslodavac ne voli da se izjašnjavaju na društvenim mrežama… Zapravo bi bili spriječeni sudjelovati u javnoj debati", ukazat će Jesper Lund.

Vlasti, inače, postaju sve kreativnije, blago rečeno, u korištenju podataka o svojim građanima. Na osnovi njih izrađuju i profile u preventivnoj medicini. Predviđaju tko će i gdje oboljeti, u kojim će se obiteljima kod djece pojaviti socijalni problemi. Ples je to po žici, mogao bi promijeniti mišljenje većine Danaca kako od baza s njihovim osobnim podacima, a kojima se koristi javni sektor, imaju isključivo korist.

"Trenutačno postoji konkretan prijedlog jedne danske općine, koja želi napraviti nešto slično sustavu socijalnih bodova, koji se razvio u Kini. Bodovi bi se u toj općini dodjeljivali obiteljima, ovisno o ponašanju. Ako propuste dogovor kod zubara, dobili bi negativne bodove. Kao i u slučaju liječenja od određenih bolesti", naglašava Jesper Lund.

Danskoj nema premca na globusu kada je riječ o digitalnoj transformaciji javnoga sektora. Kritičari modela, koji uz postojanje osobnog identifikacijskog broja uključuje i svekoliki nadzor građana, ne spore da iza socijalnog instrumenta od kojega korist ima i javni i privatni sektor stoje dobre namjere države, ali izazov je na kvalitetan način očuvati pravo pojedinca na privatnost.

"Ako žele nastaviti s takvom kontrolom, vlasti se moraju pozabaviti time što radimo na internetu i na društvenim mrežama, gdje zapravo provodimo više vremena nego vozeći se u automobilima ili čak na radnim mjestima", upozorava Kim Normann Andersen.

Danska je, inače, privlačna adresa za globalne informacijske centre. U trećem najvećem gradu u zemlji, Odenseu, svoj treći u globalnim okvirima gradi Facebook. U najvećem stranom ulaganju u danskoj povijesti jedan od najvećih takvih centara na svijetu tijekom deset godina gradit će i Apple. Središnji Jutland mogao bi, pak, postati jedno od najvećih svjetskih čvorišta za centre s bazama podataka jer ondje bi mogao niknuti i Googleov.