Ćurković Kelava: Udomitelji će prvi put imati prava iz radnog odnosa

Osamsto dječaka i djevojčica čeka udomljivanje, odnosno priliku da odrasta u obitelji umjesto u domovima za djecu. Pred izglasavanjem u Saboru je novi zakon o udomiteljstvu prema kojem bi ono postalo profesionalno zanimanje. Time bi, očekuje se, porastao i broj udomitelja. Inače, u Hrvatskoj je, prema neslužbenim podacima, oko 2000 udomljene djece, ali njihov se broj stalno mijenja jer istodobno neki izađu iz sustava, a drugi uđu.

O tome što sve donosi novi zakon u Studiju 4 govorila je Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica zagrebačkog Dječjeg doma u Nazorovoj, kojem je na čelu od 1992.

Dijelu javnosti nije jasna razlika između udomljivanja i posvojenja djece. Kazala je da je udomiteljstvo plaćeni oblik skrbi o djetetu, slično smještaju u instituciji, ali u kvalitetnoj udomiteljskoj obitelji, gdje dijete treba odrastati, a ne dugoročno ostajati u institucijama. "Udomitelj je prošao obradu centra za socijalnu skrb, edukaciju i dobio licenciju da se može time baviti kao poslom", objasnila je. Rekla je da je posvojenje trajni oblik zaštite djeteta i skrbi o njemu gdje posvojitelj dobiva ulogu roditelja.

Govoreći o kriterijima za udomitelje, rekla je da su oni propisani sadašnjim zakonom o udomiteljstvu, a bit će propisani i novim zakonom. Postoje i pretpostavke tko sve može biti udomitelj.

Postoji niz pretpostavki koje udomiteljska obitelj treba ispuniti da bi prošla psihosocijalnu obradu koju provodi centar za socijalnu skrb i da bi se mogla baviti udomiteljstvom. Govoreći o postupku udomljivanja, rekla je da se svatko tko želi udomiti dijete mora javiti u svoj centar za socijalnu skrb. Tu će napraviti psihosocijalnu obradu, slijede edukacija, dobivanje licencije - i čeka se da iz centra pošalju korisnika. Ne traje to predugo, ovisi o centru, dodala je.

"Dom za djecu u Nazorovoj nekoliko godina nalazi se u procesu transformacije i deinstitucionalizacije, to teče prilično sporo", rekla je. "Dom skrbi za tek rođenu djecu pa do sedme godine života i prepun je, 120% u odnosu na ono koliko bi trebalo biti! A djece do treće godine je 42", dodala je. Rekla je da osoblja ima dovoljno, dom ima vrlo kvalitetne uvjete i stručna podrška je na visokoj razini.

"Dom ne smije biti mjesto gdje će dijete dugoročno ostati, dom bi trebao biti mjesto gdje dijete dolazi i gdje će biti kratkotrajno dok mu se situacija ne stabilizira. Djeca dolaze u dom iz različitih razloga, vrlo često traumatizirana dotadašnjim životom i treba im određeno vrijeme da se stabiliziraju, da im se pruži stručna podrška i pomoć. Imamo vrlo kvalitetan stručni tim, ali kada prođe to razdoblje stabilizacije, onda je vrijeme da dijete, ako se ne može vratiti u primarnu obitelj, ode na udomiteljstvo. Ili ako primarna obitelj potpuno zakaže u skrbi, da se pokrene postupak posvajanja', objasnila je.

Pozdravlja donošenje novog zakona. Sustav ga, kaže, čeka desetljećima jer dosadašnji zakoni nisu propisivali mogućnost da udomitelji budu po zanimanju udomitelji. Dodala je kako će udomitelji prvi put imati prava iz radnog odnosa - mirovinsko, zdravstveno, a kada se prestanu baviti udomiteljstvom, imat će i zasluženu mirovinu.

"Nažalost, broj udomitelja je u padu i za neku djecu već godinama čekamo da se smjeste u udomiteljsku obitelj jer ih nedostaje. Statistički gledano, čini vam se da je velik broj udomitelja, ali kada tražite za konkretno dijete, onda je teško naći", dodala je.

U Domu za djecu Zagreb izrađeni su im i profili, na taj način također pokušavaju doći do udomitelja i posvojitelja, a anonimni profili ponajprije se odnose na teško udomljivu ili teško posvojivu djecu koja su godinama u sustavu, u instituciji. ''Dugotrajan boravak u instituciji je također zlostavljanje djeteta'', naglasila je. Opisala je kako je prva objava profila izazvala iznenađujuće velik uspjeh - od devet objavljenih profila za osam su se našli udomitelji ili posvojitelji, djeca su sada zadovoljna, u stabilnim obiteljima.

Osvrćući se na činjenicu da bi se zbog povećanja naknada neki ljudi mogli  početi time baviti isključivo zbog financija, rekla je da se čudi takvim raspravama jer o tome raspravljaju saborski zastupnici, osobe koje imaju iznadprosječna primanja i ne obavljaju svoj posao volonterski, dok udomitelji za smještaj jednog djeteta dobivaju mjesečno 400-500 kn. ''To je toliko ponižavajuće i podcijenjeno, ne treba o tome raspravljati', dodala je.

Apelira na zastupnike da razmišljaju isključivo o interesu djeteta, moli ih da što prije donesu ovaj zakon kako bi djeca koja dugo čekaju obitelj našla svoje mjesto - svako odugovlačenje na njihovu je štetu.

Novi zakon ne predviđa da dijete može udomiti istospolni par, što je osudila oporba i dio znanstvene javnosti. Njezin osobni stav je da spolna orijentacija ne bi smjela biti razlog zbog kojeg se ljudi ne bi smjeli baviti udomiteljstvom. Posebice iz razloga što udomiteljstvo nije isto što i posvojenje i često su stručni radnici koji nadziru udomiteljstvo u toj obitelji. ''Spolna orijentacija nije razlog da udomiteljstvo ne bude kvalitetno'', naglasila je. Dodala je kako moramo dopustiti da istospolne zajednice mogu udomljivati dijete.

''Treba omogućiti što više raznovrsnih situacija, obitelji, zajednica da stručnjaci iz centara za socijalnu skrb mogu u registru potencijalnih udomitelja izabrati najbolje rješenje za svako dijete. Interes djeteta treba biti prioritet, a ne ovaj članak, zaključila je.