Što donosi novi pravilnik protiv nasilja u školama?

Što donosi novi pravilnik protiv nasilja u školama, koji je od jučer u javnoj raspravi analizirali smo U mreži Prvog. Gosti su bili savjetnica ministrice znanosti i obrazovanja Sanja Horvatić, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec i pedagoginja Izeta Colarić.

- Ovaj novi pravilnik popunjava jednu prazninu koju smo imali do sada iako smo imali dosta protokola o postupanju. I o postupanju recimo kod seksualnog nasilja. Imali smo pravilnik o pedagoškim mjerama i cijeli niz drugih akata i za razliku od pravilnika o pedagoškim mjerama koji zapravo poziva, traži, zahtijeva od učenika da on promijeni svoje ponašanje, ovaj pravilnik sada govori kako će škola, djelatnici škole, lokalne zajednice, druge uključene službe, pomoći učeniku da on zaista može i promijeniti svoje ponašanje s jedne strane. A s druge strane kako prevenirati u samoj školi da do nekih neželjenih ponašanja i potrebe izricanja pedagoških mjera uopće dođe, rekla je Horvatić.

- To je pravilnik kojeg se čeka četiri godine. Prema izmjenama Zakona o obrazovanju on je trebao biti donesen 2014, rekao je Mihalinec.

Na pitanje zašto se toliko čekalo, rekao je - da se vjerojatno nitko nije želio uhvatiti sa tim problemom na adekvatan i pravi način jer nije uspio pronaći pravo rješenje. Ovaj pravilnik ima jedno čudesno ime kojega, ja vjerujem da niti autori nisu sigurni da ga mogu izreći ako ga ne čitaju, pa ću ja pročitati - "O načinu i obliku provođenja odgojno-obrazovne potpore i stručnog tretmana učenika u riziku za razvoj problema u ponašanju i učenika s problemima u ponašanju". Taj pravilnik zapravo nama ovako na letimičnim i površnim pregledom liči na nešto što je sljednik nekog pravilnika ili o stručnom tretmanu posebnog produženog postupka što se pokazalo da u hrvatskim školama apsolutno ne može funkcionirati jer je to bilo nešto što je prepisano od nekoga, a da se uopće nisu stvorili uvjeti. Ovaj pravilnik govori o nečem što je sigurno dobro, a ovako letimičnim pogledom se vidi da uopće nisu stvoreni uvjeti da bi se taj problem mogao rješavati na adekvatan način. Naime, ovi problemi koje taj pravilnik čini mi se, obuhvaća, traže stručne educirane osobe upravo za to. A najčešće se poziva da to treba raditi razrednik koji sigurno, i veliki dio njih, nisu educirani. U svakom slučaju dobro je da se ide u takve izmjene Pravilnika, ali ovo je, smatra ishitreno i čak da nije u duhu onoga što smo u ponedjeljak na sastanku s ministricom razgovarali, rekao je Mihalinec, koji je dodao da očekuje da će biti dovoljno kritika da se zaustavi i da se ne ide dalje sa tim pravilnikom dok se ne riješi sve ostalo. - Ključan dokumenat koji treba riješiti je Zakon o obrazovanju.

- Ja sam ovih dana po društvenim mrežama vidjela da su mnogi učitelji komentirali - a gdje su tu ljudi iz razreda. Ja sam preko 25 godina bila i učiteljica hrvatskog jezika tako da eto, imam i tu drugu sliku. Poteškoća ima u svakom slučaju. Što se tiče odgojno-obrazovne potpore koja je preventiva djelomično kurativa, jer već imamo djecu koja su stekla određena neprihvatljiva ponašanja. Međutim ona nisu postala konstantna. Radi se o tome da ovo prvo, učitelji sazivaju razredna vijeća, zatim razgovaraju. Postoji čitava procedura oko toga. Isto tako što se tiče pedagoških mjera, one su ponegdje efikasne ponegdje nisu. Dakle mi jednostavno moramo njušiti, rekla je Colarić.

Na pitanje jesu li te metode učinkovite u radu s učenicima, rekla je da jesu, ali da moraju biti praćene stalno. - Ono što je mene kao učitelja i kao pedagoginju u ovom Pravilniku malo zasmetalo to je "geto roditelj". Mene su do studentskih dana učili da trokut (učenik, roditelj, škola) ako jednu stranicu pomaknemo onda ne radimo nešto dobro. Ovdje u članku 15. kaže se da tijekom trajanja odgojno-obrazovne potpore, razrednik informira razredno vijeće. Razrednik je razredno vijeće, razrednik ne informira nego oni čitavo vrijeme moraju surađivati. Jer nije razrednik taj koji će informirati, svaki učitelj u razredu mora biti upoznat s tom mjerom, s načinom rada i moraju komunicirati. Dakle nema informacije, ja nisam informator ako sam razrednik. Drugo, informiram roditelje ili staratelje o napredovanju ili teškoćama u napredovanju svaka tri mjeseca. A gdje je obaveza roditelja da dođu u školu. Pogledajte u pravilnicima u statutu, tamo gdje se kaže obaveze roditelja, nema te, rekla je Colarić.