Zašto kriteriji za postavljanje odašiljača nisu stroži?

Već se dulje vode žestoke rasprave o štetnosti zračenja odašiljača koje operatori kod nas postavljaju, čini se, gdje god žele. Ima ih blizu vrtića, škola, gusto naseljenih mjesta.

Operatori u Austriji dozvole za odašiljač prikupljaju godinu dana, u Francuskoj dvije. U Hrvatskoj dozvolu dobiju za samo dva mjeseca, a odašiljače postavljaju gdje god se sjete, pa i pokraj prozora spavaćih soba. I uporno ponavljaju kako njihove studije dokazuju da zračenja nisu opasna.

Hrvatska udruga za zaštitu od elektromagnetskog zračenja zauzima se za jednake standarde kod postavljanja baznih stanica kao u drugim zemljama Europske unije, prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Teleoperatorima trenutačno na ruku idu naši zakoni. Bolje reći, nepostojanje zakona. Naime gradnju bazne stanice omogućuje Pravilnik o jednostavnim građevinama. No taj pravilnik onemogućuje gradnju repetitora ako je to zabranjeno ili suprotno Prostornom planu. Lokalna samouprava dakle ima mogućnost postaviti uvjete izgradnje baznih stanica.

U Hrvatskoj su dopuštene razine zračenja u skladu s preporukom Međunarodne komisije za zaštitu od neionizirajućeg zračenja iz 1998. Tada je u Hrvatskoj bilo manje od 400 000 korisnika mobitela, a danas je njihov broj jednak broju stanovnika. Kad tomu dodamo računala i tablete, vidimo da je preporuku pregazilo vrijeme.