NU2: Ljepše lice Vukovara

U današnjoj emisiji "Nedjeljom u dva" donosimo pozitivne priče iz Vukovara.

Saša Salomon kazao je da se njegova tvrtka bavi razvojem softvera za web, mobitele, a u njoj radi 45 ljudi.

Na pitanje urednika i voditelja Aleksandra Stankovića mrze li se ljudi u Vukovaru, Salomon je rekao da on ne mrzi nikoga i da ljudi oko njega također nikoga ne mrze.

- U Vukovaru je lijepo živjeti. On ima mnogo prednosti i mana, kao i svaki drugi grad u Hrvatskoj, pa i u svijetu, rekao je.

Živio sam nekoliko godina u Zagrebu, ali jedva sam dočekao da se vratim u Vukovar. Uspoređujući ta dva grada, kazao je da se u Vukovaru za 15 minuta stigne kamo god treba, a da se u Zagrebu ne može za 15 min ni izaći s parkirališta.

- U Vukovaru nema gužve, strke, stvari su općenito jednostavnije. Manje se vremena gubi. No s druge strane, nemamo toliko šoping-centara, zabavnih aktivnosti. Nama je Osijek na pola sata udaljenosti, a ondje opet imamo sve što nam treba. Bitno je i da moja djeca mogu sama u školu i vraćati se iz nje. Grad je mnogo sigurniji nego neki drugi, rekao je Salomon.

Odgovarajući na rezultate istraživanja o suživotu Hrvata i Srba u Vukovaru, Salomon kaže da ondje nitko nikoga na ulici ne pita je li Hrvat ili Srbin.

- Normalno živimo. Problemi su kada su neke godišnjice, kada političari dignu frku i odu, a nama ostave frku. No tih incidenata nema ništa više nego u bilo kojem drugom gradu. Čak ih ima i manje jer ljudi ondje imaju razumijevanja.

Učenica Martina Galić rekla je kako mladi u Vukovaru žele da se svi zajedno druže. Na pitanje smeta li joj slika o nesnošljivosti Hrvata i Srba u Vukovaru, odgovorila je potvrdno i istaknula kako većina medija prikazuje tu pogrešnu sliku Vukovara.

- Većina vršnjaka bi se složila sa mnom kada kažem da to nije istina. Mi mladi se družimo, volimo, ljubimo, izlazimo, putujemo, a većina medija prikazuje neku negativnu stranu Vukovara dok ona pozitivna često ostaje nepopraćena, izjavila je.

Govoreći o razmišljanjima mladih i starijih, Martina je rekla da su stariji većinom okrenuti prošlosti i prošlim događanjima. Mladi pokušavaju to nekako ostaviti u prošlosti, poštovati to, ali pokušavaju gledati naprijed i graditi budućnost u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj.

Opisala je kako u školi funkcionira pohađanje nastave u razredima odvojenima na hrvatske i srpske. Sve drugo, osim te nastave, mi radimo zajedno. Treniramo zajedno, u projektima smo također zajedno, pod odmorima smo zajedno, a i markiramo zajedno. Jedina podjela u školi je na odvojene razrede i voljela bih kada bi se to maknulo jer stvara nekakav osjećaj diskriminacije kod jedne i kod druge strane, kazala je Martina.

Na pitanje što joj je najljepše u Vukovaru, odgovorila je da je to osjećaj sigurnosti te da se ondje osjeća lijepo.

Odgovarajući na pitanje kako doživljava 18. studenog, učenica Martina rekla je da je to datum koji je težak svakom Vukovarcu.

- Tih dana se osjećaju tenzije u gradu. Najveći problem 18. studenog je to što se ustupa mjesto politici u Koloni sjećanja umjesto da se onamo dođe u miru, molitvi i da se s poštovanjem oda počast žrtvama rata, izjavila je.

Branimir Bradarić, dopisnik Večernjeg lista, kazao je kako ostatak Hrvatske vrlo često ima dojam da se u Vukovaru ratuje, da su ondje noćne straže.

- No ondje se živi normalno. Istina je da ga se zbog rata treba gledati iz neke malo drugačije perspektive. No u Vukovaru nitko nikoga ne mrzi. Živi se sasvim normalno, dodaje. Napomenuo je da su u medijima vrlo često neprovjerene i napuhane informacije o Vukovaru. Profesionalni Srbi i profesionalni Hrvati najveći su krivci. Normalni ljudi žele živjeti normalno, poslovati, putovati i  žele svojoj djeci i sebi nešto omogućiti, kazao je.

Naglasio je da se problem nestalih ne može zanemariti. To je problem koji će trajati i bojim se da se neće nikada u cijelosti riješiti. Istaknuo je i da slično misli u vezi s ratnim zločinima.

- No daleko najveći problem je nedostatak posla, što je potrebno da bi ljudi mogli normalno živjeti, izjavio je i dodao da je prosječna plaća u Vukovaru oko 4.000 kn, a u Zagrebu više od 7.000.

Bradarić je govorio i o tvrtki Borovo, zaposlenima u toj tvrtki, planiranom zakonu o Vukovaru, iseljavanju iz Slavonije te je naglasio da bi trebalo provesti decentralizaciju tako da npr. u Vukovaru može biti Ministarstvo poljoprivrede.

Martina Uglik iz Mirovne grupe mladih Dunav kazala je da je ona prije 17 godina udajom došla u Vukovar. Kada dolazite u neki grad, onda ga morate prihvatiti takav kakav jest. Ako ga tako prihvatite, onda ćete to i dobiti natrag, dodaje.

Govorila je o brojnim programima za mlade i djecu koji postoje u Vukovaru te pozitivnoj perspektivi njegovih građana.