Grubišić: Hrvatskim građanima je nanesena velika nepravda

Italija je ušla u recesiju iz koje vjerojatno nikad nije do kraja niti izašla. Osim Italije recesija kuca na vrata i najvećeg auropskog gospodarstva - njemačkog. Kako će to sve utjecati na svjetsku ekonomiju, Europu i Hrvatsku pokušali su odgovoriti Andrej Grubišić i Marko Babić. 

- Sva svjetska gospodarstva se ponašaju u ciklusima. Razvidno je da uvijek nakon konjunkture dolazi recesija i uvijek nakon recesije dolazi konjunktura. Kod određenog dijela gospodarstva ta faza recesije traje relativno kratko zato što imaju puno žilavija i kavlitetnija gospodarstva, prije sve ga tu mislim na imaju relativno jak privatni sektor koji se relativno brzo prestroji, restrukturira i one greške koje su napravili više neće raditi, odnosno traže druga tržišta i druge kupce dok kod onih gospodarstava koja nemaju takvu situaciju - to je nažalost hrvatsko gospodarstvo mi svjedočimo situaciji da kada se desi recesija u Njemačkoj ili Italiji kod nas nerijetko također dolazi recesija ali onda mi imamo situaciju da se kod nas desila jedna eskapada. Mi smo od 2009. do 2014. imali šestogodišnju recesiju. Tijekom tog perioda sva su svjetska gospodarstva otišla gore, posebno europska, posebno njemačko i talijansko što zapravo sugerira da ćemo mi to osjetiti, ali da recesija u tim državama nije ključni makroekonomski problem hrvatske države, rekao je Grubišić.

- Dvije trećine hrvatskih građana direktno ili indirektno živi od države. Nije problem u potrošnji, problem je ako vi imate bacanje novaca iz helikoptera. Ako ta potrošnja nije održiva na dugi rok, ako je ona relativno nekvalitetna. Sve bogatije zemlje svijeta u pravilu imaju komponentu potrošnje kao dominantnu komponentu BDP-a. Dakle, u potrošnji nema ništa loše, istaknuo je Grubišić.

- Bitno je da ono što vi proizvodite, proizvod ili uslugu je dovoljno kvalitetan da onaj proizvod ili uslugu koju ne proizvodite možete kupiti. A nije toliko bitno je li to proizvodnja pilića, brodogradnja, petrokemija, turizam, rekao je Grubišić.

- Govorimo o situaciji da bi tržište trebalo odrediti u čemu ste vi dovoljno dobri ili niste dobri i samim time bi se sami trebali odrediti što ćete proizvoditi. Većina nas proizvodi jedan proizvod ili uslugu od kojeg živimo. S kojom svrhom? Da bismo mogli kupiti 100 ili 1000 proizvoda ili usluga koje ne proizvodimo, kazao je Grubišić.

- Vrlo je bitno istaknuti da je Italija naš drugi najvažniji trgovinski partner iz 2015. Bila je prvi. U kontinuiranom rastu je izvoz i uvoz. Kada govorimo o Italiji koliko će utjecati? To je prilično teško o tome govoriti. Zbog toga što će na tu činjenicu utjecati priličan broj faktora, koliko unutarnjepolitičkih toliko i vanjskih. Kada govorimo o unutarnje političkim - koji će smjer talijanska vlada i gospodarski program provoditi talijanska vlada. Kako će se oni sami boriti s tim. Hoće li nastaviti s ovom politikom koju su do sada vodili - kontra EK, kontra stezanja remena ili će akceptirati nešto od ovoga što im je sugerirano iz Bruxellesa, rekao je Grubišić.

- Talijanska vlada je i ranije najavila da će kada je Rusija u pitanju napraviti gotovo sve da se sankcije ukinu i da se uspostave što bolje i jače gospodarske veze s tom značajnom i jakom državom koja predstavlja prebitno tržište za EU. Nadalje, vrlo je bitan i faktor koliko će posljedično talijanska vlada biti stabilna. Italija ima jedan prilično specifičan politički sustav u kojem se vlade relativno brzo mijenjaju. Imali ste nedavno tehnokratsku vladu Marija Montija koja je odradila jedno prijelazno razdoblje, prije njega je bila vlada lijevog centra. Ta fluktuacija kod njih je prilično brza, a samim tim i neka nesigurnost. S druge strane vanjski faktori su vezani uz EU. Činjenica da su 26. svibnja europski izbori koje će biti birniji nego ikada promijeniti tu političku i gospodarsku sliku EU-a. Shodno tome će se i gospodarski smijer, odnosno prioriteti koje će nova Komisija sebi postaviti biti razmjerno drugačija nego što je to bio slučaj. Sve ovo što sam sada rekao može na ovaj ili onaj način utjecati na sam ishod ovog pitanja odnosno same situacije s Italijom.

Grubišić je dodao da statistička činjenica pokazuje da recesije traju sve kraće i kraće, za velika, globalna gospodarstva.

- Za Hrvatsku je manje bitno raste li njemačko gospodarstvo 1 ili 1,8 posto. Nije nebitno, ali nije krucijalno. Njemačko je gospodarstvo u zadnjih 10 godina ostvarilo respektabilan rast, a Hrvatska je ostala na istom mjestu gdje je bila. To sugerira da nije nužno dobro stanje u Njemačkoj lokomotiva koja vuče Hrvatsko gospodarstvo, smatra Grubišić.

Objasnio je i što se dogodilo u Kini koja je počela liberalizirati svoju ekonomiju. Kinesko gospodarstvo se dupla svakih 10 godina.

Komentirali su aktualne teme, Uljanik, brodogradilišta u Hrvatskoj.

- Javno dostupni podaci pokazuju da je na brodogradnju utrošeno 35 milijardi kuna dosad, uključujući i ova sad aktivirana jamstva. Nije to koštalo državu, koštalo je vas i mene i 4 milijuna drugih građana. Oko 1000 eura po glavi stanovnika. Prisilno, nemamo ništa zauzvrat. Hranimo neke partikularne i potencijalno kriminalne skupine i radnje i to nam se prodaje kao nacionalni interes. Ono što posebno boli je da se vlada postavila na način da je neupitno je li vlada htjela sudjelovati, samo je pitanje magnitude. To je nanošenje ogromne nepravde hrvatskim građanima. Uloga države bi trebala biti štititi naša prirodna prava. Pravo na život, slobodu i slobodno raspolaganje privatnom imovinom. Kada ja zaradim svoju kunu od svoje plaće, ili kao poduzetnik i vi mi je nasilno uzmete da biste je dali u Uljanik - vi zapravo kršite moje privatno pravo, a ne snosite nikakve konzekvence, naglasio je Grubišić.

- Stvari su došle do apsurda koji je zapravo postao normalno stanje stvari. Država je imala dvije velike intervencije - Agorkor i Uljanik. Uzimanje novaca građanima je teror nad manjinom, istaknuo je.

- Prosječnom građaninu je bitno da mu je otvorena granica sa Njemačkom tako da može kad ovdje zagusti, otići u Njemačku, rekao je.

- Država treba preuzeti one obaveze koje je preuzela i ispoštovati ih. Jamstva moraju ispoštovati i platiti i nakon toga više ne sudjelovati u tome na bilo koji način, smatra Grubišić.

- Prosječno hrvatsko kućanstvo koje ima 2,8 članova, 116 000 kuna godišnje odvaja za državi i država vam pruža određene usluge. Među njima dominiraju zdravstvo, obrazovanje, javni sektor. Koliki broj građana je zadovoljan s tim uslugama i koliko vam je tih usluga nametnuto bez da vas je itko pitao trebaju li vam uopće te usluge i bi li bilo bolje da vam država vrati te novce pa da si sami nađete najboljeg pružatelja usluga, ustvrdio je.

- Rješenje je povlačenje države iznaših života i gospodarstva. Konkretno bi značilo da ovaj proračun treba skresati za barem 30 milijardi kuna, istaknuo je.

Babić smatra da se moramo kao država vrlo jasno odrediti koji su uopće naši prioriteti.

- Bitno je imati jasnu strategiju i odrediti dva, tri ili pet prioriteta. Ne možete kao država jednostavno lutati i reći nama je sve jednako bitno. Mi se moramo jasno odrediti koji su sektori gospodarstva za nas prioritet i uprijeti svim snagama da u njima uspijemo, naglasio je Grubišić.