Kako je Željko Dolački od lovca na kriminalce postao lovina?

Željko Dolački godinama je radio u sustavu policije. A onda mu se dogodila neviđena provala u sef vlastitog ureda. I dalje se ne zna gdje je zlatnina i novac. Kako je Željko Dolački od lovca na kriminalce postao lovina?

Nekada prva medijska zvijezda iz redova policije 2016. je nepravomoćno osuđen na šest godina zatvora. Tako je Željko Dolački, bivši voditelj Odjela organiziranog kriminaliteta, policajac koji je ljubimac medija postao potkraj '90.-ih, prošao put od trnja do zvijezda. I natrag.

HRT-ov novinar Damir Dević pratio je suđenje Dolačkom. Iznimno inteligentan, Dolački je, kaže, gotovo od prvog dana uživao popularnost među sedmom silom.

- On je bio mlad, jednostavno sportski obučen, duge kose djelovao je poput nekog akcijskog junaka filmova. A s druge strane, imao je socijlanu inteligenciju i sa svima je uspostavljao kontakt, kaže Dević.

Dušan Miljuš, koji je zbog svojih tekstova 2008. ispred svog doma brutalno premlaćen bejzbolskom palicom, temu organiziranog kriminala prati više od 25 godina.

- Ja ga pamtim kao mladog policajca sa nekih očevida ubojstva sredinom '90.-ih koja su tada bila dosta zvučna. Naravno njega se najviše pamti po privođenju tzv. zločinačke organizacije krajem '90.-ih, kaže Miljuš.

Potkraj 90-ih Zagreb je bio poprište krvavih obračuna u kojima su se za prevlast borili klanovi danas pokojnih Zlatka Bagarića i Vjeke Sliška. Kriminal, politički interesi, obavještajno podzemlje, sve se to ispreplelo u koloplet mahom nerazjašnjenih ubojstava.

Država je reagirala tek nakon što je potkraj 1999., u srcu glavnoga grada, na Cvjetnom trgu, umjesto Vjeke Sliška u napadu zoljom ubijen slučajni prolaznik Zoran Domini. Slijedila su spektakularna uhićenja.

No o zločinačkom organiziranju, tvrdio je tada Anto Nobilo, odvjetnik jednog od optuženih, nije bilo govora. O cijelom je slučaju tada govorio i sam Dolački, koji je dva mjeseca nakon početka suđenja takozvanim 'dečkima s Knežije', zajedno s nadređenim, načelnikom  Jankom Belinom , nakon anonimne prijave - suspendiran.

Na kraju suđenja koje je trajalo gotovo tri godine sud je zaključio da zločinačka organizacija ne postoji. Većina optuženika je oslobođena.. Iako je u presudi iz 2002. rečeno kako u nas nema mafije, stvarnost je demantirala pravosuđe. Oni koji su preživjeli, legalizirali su poslove. Ulagali su u građevinu, nekretnine, zemljišta, stanove.

Gotovo dva desetljeća poslije, ruka pravde dohvatila je samog Dolačkog. U sudnici kao nekada na terenu, bio je koncentriran i naizgled miran. Tomu je, uz forenzičke dokaze i nalaze vještaka koji nisu pronašli tragove provale u ured, pomogao i ključni dokaz koji je sudu predložio sam Dolački. Riiječ je o pili za metal za koju je na početku istrage, tvrdio da ju  nije kupio. Pilu je, tvrdio je - čuvao na svom imanju u Cerju Letovaničkom da bi njome dokazao nevinost pred sudom.

No taj je slučaj otkrio i niz gotovo nevjerojatnih propusta. Kako je moguće da se bez razrađenog sustava nadzora, zaplijenjeni novac, zlato i važni dokumenti čuvaju u sobi, u sefu čiji ključ ima jedan čovjek. Miljuš dodaje kako sve policije u svijetu uz fondove za plaćanje doušnika imaju i jasno razrađen sustav pohrane zaplijenjenih dobara.

Je li moguće da je i u ovom slučaju prilika učinila lopova? Unatoč sudskoj presudi temeljenoj na čvrstim dokazima, i dalje ostaje pitanje zašto se Dolački našao s one strane zakona.

Prema nepravomoćnoj presudi, Željko Dolački morat će platiti sudske troškove i vratiti otuđeni novac - više od tri milijuna kuna. Svjetlo i tama utjelovljeni u dramskom raspletu karijere nekadašnjeg junaka zagrebačkih ulica na tren su zasjenili sve ostale hrvatske afere. U zemlji u kojoj veliki otimači, istaknuti članovi društva prolaze ispod radara, ne treba se čuditi prijeziru javnosti prema - posrnulom policajcu.

Priča Sanje Mikleušević Pavić.