Dekanić: Nikad nismo INA-u tretirali kao neku vrstu pravog društvenog kapitala

Nakon što je Vlada prošlog tjedna u hitnu proceduru poslala prijedlog izmjena zakona o privatizaciji Ine, ne prestaju nagađanja što će se dogoditi s njom. Naime, 17 godina star Zakon o privatizaciji hrvatske naftne kompanije bio je jamac da nitko ne može biti većinski suvlasnik kompanije bez suglasnosti Vlade.

Imamo li novca za otkup MOL-ovih dionica koje bi nas koštale više nego što smo za njih dobili, dajemo li promjenom Zakona mađarima mogućnost da u potpunosti preuzmu INU komentirali su gosti emisije Poslovni tjedan - ekonomski analitičar, sveučilišni profesor i bivši političar Ljubo Jurčić, profesor na Rudarskom fakultetu Igor Dekanić i naftni stručnjak Miro Skalicki.

- Kako se išlo u privatizaciju INA-e, to je bio trend privatizacija svih hrvatskih kompanija. Uz je ta privatizacija završila u rukama stranaca. S druge strane bila je želja - mi ćemo to prodati ali nećemo drugima dati. I tako u Zakonu o privatizaciji INA-e piše da će se privatizirati najprije 25 posto, onda opet 25 posto. A onda prije ulaska u EU privatizirat će se 75 posto, a kad uđemo u EU privatizirat ćemo sve. I to je sve u redu i u skladu s europskim zakonima, europskom stečevinom, ali u jednom članku piše da dok god Hrvatska ima u vlasništvu i jednu dionicu - da ima pravo veta i odlučivanja. To zapravo nije u skladu s povijesnim razvojem trgovačkih društava, poduzetništva, dioničarstva jer prava upravljanja i prava vlasništva nazora određeno je u udijelima u kompaniji, u tim dionicama. Tako da vi imate pravo tek kad steknete 25 posto plus jednu dionicu da imate pravo na člana nadzornog odbora. Kad imate 50 posto plus 1 da se neke odluke ne mogu donositi bez vaše suglasnosti, a kad imate 75 posto plus 1 dionicu onda ne možete zapravo ništa donositi bez suglasnosti ovih koji imaju 75. To je u ovom zakonu potpuno obrnuto. Tako da dok imate jednu dionicu da vlada ima utjecaj na većinu tih odluka što nije ni u skladu sa stečevinom europskom, a ni svjetskom o trgovačkim društvima, tržištu  kapitala itd. To je sad trebalo promijeniti. Sve drugo što se dodalo u ovom prijedlogu zakona koji je u Saboru je pomalo u suprotnosti sa zakonom o trgovačkim društvima. Ma da neko sjedi i u Upravi i gleda donošenje odluka. Zapravo da nema niti jednu dionicu. Postavlja se pitanje zašto tamo. Isto tako odobrenje za kupnju ostalih dionica INA-e odlučivat će ministar gospodarstva. A imamo HANFA-u koja odlučuje ima li netko pravo kupiti neku dionicu. To je pomalo ili više u koliziji s postojećim zakonom o trgovačkim društvima, zakonom o tržištu kapitala i zakonom o regulaciji tržišnog natjecanja u području tržišnog natjecanja odnosno HANFA-e. Tako da je to malo zbunjujuće, rekao je Jurčić.
Po meni čitav ovaj zakon da bi se uredio status INA-e trebao bi donijeti strategiju energetskog razvoja, dodao je.

Na pitanje koliko je loše ili nije loše sve što se događa s INA-om prof. Dekanić je rekao da je loše "iz jednog fundamentalnog razloga".

- Reći ću nešto s čim se mnogi vjerojtno neće složiti, ali tu zapravo nitko pojedinačno nije kriv, a svi su krivi. Hrvatsko društvo i sve hrvatske političke elite i sve hrvatske vlade zadnjih 30 godina INA-u su shvaćali s jedne strane kao financijsku rezervu. U početku za vođenje rata, za osamostaljivanje Hrvatske, financiranje države, uzimanje međunarodnih kredita dok je Hrvatska još bila pod sankcijama itd. I sad je ušla u Petrokemiju. I to je u funkciji spašavanja tvrtke koja je tehnološki temeljno zaostala. I treba je spasiti. Niko ne pita kako ćemo je tehnološki obnoviti, kako ćemo joj omogućiti da drži tržište nego treba je spasiti. S jedne strane Hrvatska je bila pojas za spašavanje. INA je bila pojas za spašavanje u jednom tenutku. S druge strane kad je INA-i trebalo osigurati reproduktivnu sposobnost kroz cijene nafte u 90-tima, kroz mogućnost ulaganja u istraživanje i proizvodnju. Još negdje kad je Hrvatska bila u debeloj većini hrvatskog vlasništva - svi su rekli: ne, ne, ne, dajte u potrošnju i u buđet. Dakle mi INA-u nikad nismo tretirali kao neku vrstu pravog društvenog kapitala. I to što naše najveće kompanije ne funkcioniraju kao kapital, kao mjesto kapitala i generiranja budućeg prihoda i profita to se sad razbija o glavu trenutno na INA-i, možda prije toga na brodogradilištima itd. Dakle, mislim da je tu temeljni problem i da sve ove rasprave povremeno, pošto se radi o velikim vrijednostima, pošto se radi kakti o strateškoj ulozi kopanije onda svakih toliko godina je to zgodna priča za počinjanje velike populističke rasprave o tome. I sad se javljaju. Svi su onda borci za spas INA-e. Svi su borci za spas Hrvatske. Međutim, kad pratite konkretne odluke. Skoro sve Hrvatske vlade u zadnjih 20 godina od kad INA funkcionira kao privatna kompanija - nisu se borile za povećanje INA-inog plana razvoja već za povećanje dividende koja će se izravno preliti u proračun, ustvrdio je.

Skalicki je rekao da INA teško može parirati naftnim kopanijama u Europi.

- Mi kao cijela zemlja Hrvatska u odnosu na cijeli svijet - mi smo kap u moru. Isto tak i INA. Koliko je INA danas strateška. Za RH i nije. Ono što ja stalno govorim - trebali bi uopće definirati što to je. Što Hrvatska definira pod nekakvom strateškom firmom koja je bitna, odnosno nije bitna. INA je danas puno manje važna nego je bila prije 30 godina. Pustimo na stranu maloprodajnu mrežu koje danas ima puno više, ali INA je izgubila jako puno po pitanju trgovine plinom, trgovina naftnim derivatima, rafinerije su 30 godina starije tj. jedna se zatvara. Ono što je najbitnije je segment istraživanja i proizvodnje nafte i plina, gdje je proizvodnja nafte pala pet puta, proizvodnja plina tri puta, a znamo i sami da vrijednost naftne kompanije u dobroj mjeri ovisi i o dokazanim rezervama nafte i plina i koliko naftna kompanija obnavlja te rezerve. Velike naftne kompanije imaju taj faktor preko 100. Ako proizvedeš preko 100 nečega imaš dokazanih rezervi koje si te godine istražio i dokazao. Taj je faktor izuzetni nizak i već se sad zna da će proizvodnja nafte i plina drastično padati i kroz sljedećih 10-tak godina.