"Ne posežite za psihofarmacima, neka čovjek čovjeku bude lijek"

Podaci govore da u Hrvatskoj raste upotreba lijekova za smirenje. No to nije samo hrvatski fenomen. Sklonost da posegnemo za lijekovima koji će nam pomoći da budemo smirenij, opušteniji, kojima suzbijamo tjeskobu ili depresivna stanja sve više su u upotrebi u cijelome svijetu, posebno raste u zemljama u tranziciji. Hrvati su u godinu dana na takve lijekove potrošili 90 milijuna kuna.

O tome je u emisiji HRT-a Studio 4 govorio psihijatar Veljko Đorđević. Na pitanje ima li on kao liječnik dojam da sve više ljudi traži lijekove za smirenje rekao je da svi imaju taj dojam.

- Danas se živi mnogo brže. Ono što mi psihijatri znamo i što nam se događa je da nam se sve češće ljudi obraćaju zbog tjeskobe, depresivnosti, nesanice, socijalnih problema, egzistencijalnih, nesigurnosti, konfliktnih situacija i drugo. Liječnici najčešće posežu za kemijskim štapovima i, kad nemate dovoljno vremena da se bavite i rješavate problem, onda se brzo ordinira lijek i čovjek se osloni na taj kemijski  štap pa u bilo kojoj situaciji tjeskobe i slično poseže za njim. To su najčešće krivo propisivani lijekovi jer se nikad ne ulazi u dubinu problema, nego se na osnovu površnog simptoma ordinira lijek i on smiri simptome, a ne rješava problem. To je najčešće zloupotrebljavana skupina lijekova kod nas i u cijelom svijetu, rekao je psihijatar.

Posljedice uzimanja takvih lijekova nisu velike da bi netko smrtno stradao, osim ako netko nije politoksikoman i uzima enormnu količinu lijeka, objasnio je Đorđević.

- Ali ono što će se dogoditi kroz neko duže vrijeme je da ćete se naviknuti na takve lijekove, da možda nećete moći bez njih i svaki problem ćete rješavati kroz uzimanje psihofarmaka i to zapravo nije dobro iz drugih razloga. Mi ljude moramo pripremiti da nastave normalno živjeti, da ih oslobodimo ovakvih kemijskih štapova i onoga što ta skupina lijekova sa sobom nosi. Liječnici obiteljske medicine su u velikim gužvama, s velikim brojem pacijenata, a rad s osobom zahtjeva vrijeme, zahtjeva ući u problematiku osobe koja je došla s tegobama. Najlakše je propisati lijek. Ono što bih rekao tisućama mladih liječnika koji nas možda sada i gledaju, danas imamo jednog velikog konkurentna, a to je dr. Google koji sve zna. Ljudi su informatički opismenjeni i pitaju dr. Googlea što bih ja za to? Na Googleu imate tisuće i tisuće pametnih informacija, ali neke su sasvim krive i onda ljudi dolaze do liječnika i kažu "dajte mi propišite taj i taj lijek", a da se ne ulazi u rješavanje problema, rekao je psihijatar.

- Ti lijekovi su relativno jako jeftini i enormno veliki broj ljudi ih uzima. Ne treba držati takve lijekove u obiteljskoj apoteci jer, kad ga imamo na dohvat ruke, onda ćemo sami sebi ordinirati a da nismo nikoga pitali i onda se može otići u velike doze. Nemojte samoinicijativno uzimati takve lijekove, ne slušajte dr. Googlea. Pokucajte na vrata liječnika obiteljske medicine, posavjetujte se s njime, savjetuje dr. Đorđević.

- U Hrvatskoj  se gubi socijalni kapital. Ljudi premalo komuniciraju, premalo se oslanjamo na članove obitelji i na prijatelje, ne diskutiramo o tegobama koje nas muče, o problemima s kojima se susrećemo. Mislim da prije upotrebe ovih lijekova moramo vratiti socijalni kapital u zajednicu, vratiti u društvo, da se čovjek osloni na čovjeka, a ne na lijek. Neka čovjek čovjeku bude lijek, a ne da posežemo za obiteljskim apotekama ili da trčimo uzimati određene psihofarmake, najčešće bez ikakvog razloga, rekao je Đorđević.

- Postoje socijalni, biološki, psihološki, duhovni čimbenici i u zdravlju i u bolesti. Često puta eliminiramo socijalni, psihološki i duhovni, a orijentiramo se samo na biološki problem. Sve su bolesti ili psihosomatske ili somatopsihičke. Kad kažem psihosomatske uvijek pobolijevanju prethodi neki psihološki moment. Ali somatopsihički, kad imate neizlječivu bolest, kad imate neku malignu bolest, kad se bojite progresije bolesti, normalno je da osjećate tjeskobu ili strah. Ali i to su stanja i problemi koje treba rješavati. Ono za što se zalažem je da se na sve somatske odjele, gdje se liječe ovakve bolesti, nekako uključe psiholog, psihoterapeut ili psihijatar koji će pomoći oboljelima i članovima tima koji rade s oboljelima te članovima obitelji, objasnio je psihijatar.

Dodao je da je na nama, ljudima u 21. stoljeću, da svima pružimo nadu i pokušamo najveći broj ljudi liječiti, riješiti boli, riješiti patnje, riješiti socijalne izolacije i pomoći koliko danas medicina može pomoći.

- Odnos terapeuta, čovjeka prema čovjeku nekako se sve manje naglašava, a zapravo sve je u ljudskom odnosu. Zaista je čovjek čovjeku, profesionalac osobi koja ima problem, najbolji lijek, smatra Đorđević.

- Mislim da kompetitivni način života, gdje glagol imati prevladava, a glagol biti polako ulazi u drugi plan, moramo vratiti glagol biti, da i djecu odgajamo na drugačiji način i mi odrasli da se počnemo drugačije ponašati i da brinemo o našim najstarijima, zapravo o cjelokupnoj  zajednici. Ako se okrenemo jedan prema drugome na radnom mjestu, školi, domu umirovljenika, u obitelji, učinit ćemo mnogo na prevenciji tegoba, uvjeren je doktor Đorđević.