Južnokorejska ekonomija treba hitne reforme

Samsungov muzej inovacija u Suwonu svjedoči o pola stoljeća postojanja danas najveće obiteljske tvrtke u Južnoj Koreji. Ujedno i najvećeg svjetskog konglomerata s gotovo pola milijuna zaposlenih i prodajom koja odgovara otprilike petini nacionalnog BDP-a!

Nakon što su tri mobilna teleoperatora u Južnoj Koreji prvi na svijetu uveli komercijalne usluge u mobilnim mrežama pete generacije, i najveći globalni proizvođač pametnih telefona krenuo je s plasmanom na tržište svojeg najnovijeg proizvoda.

- Pozdravljamo konkurenciju. Pomoći će nam da ostanemo na zemlji, da ostanemo ponizni. Vjerujemo kako je to vrlo važno u nastojanjima da dugoročno ostanemo lider u industriji, kao što je to slučaj sada, rekao je Man-Young Kim, potpredsjednik Samsung Electronicsa, regionalni tim za marketing proizvoda.

Zbog ovisnosti gospodarstva o četiri najveća obiteljska megakonglomerata, Južna Koreja živi od izvoza. Za njezinu ekonomiju protekcionizam je najveće zlo. Prijetnje Donalda Trumpa visokim carinama na automobile koji se uvoze i s Korejskog poluotoka neizbježno su uskomešale i tamošnje duhove.

Radnici Hyundaija potkraj prošle godine prosvjedovali su tako zbog odluke uprave da krene u projekt izgradnje tvornice za proizvodnju jeftinih automobila, a što je jedan od načina da se u prilagodbi novim pravilima globalne trgovine te spriječi premještanje proizvodnih pogona u inozemstvo. Južna Koreja mogla bi u konačnici biti kolateralna žrtva trgovinskog rata Washingtona i Pekinga.

- Izvoz čini oko 53 posto BDP-a Južne Koreje, o njemu uvelike ovisi njezin ekonomski rast. Na izvoz u Kinu otpada 25% ukupnog izvoza, računamo li i Hong Kong, taj se postotak penje i do 35%. Korejska ekonomija temelji se na izvozu u Kinu i Hong Kong, ističe Sang-Jae Lee, ekonomist, Eugene Investment & Securities.

Južnokorejska ekonomija ima velikih strukturnih problema. Rast zaposlenosti najmanji je u posljednjih deset godina, a u prošloj je bez posla bilo više od 10 posto mladih. Predsjednik Moon ustraje u svojemu predizbornom obećanju o podizanju minimalne plaće i smanjenju duljine radnoga tjedna, ali reforme otežava i dalje golem utjecaj chaebola, obiteljskih megakonglomerata, na nacionalnu ekonomiju.

Chaeboli produbljuju socijalne nejednakosti u korejskom društvu, budući da je prosječna plaća njihovih zaposlenika viša za 60 posto u odnosu na plaće u malim i srednjim tvrtkama. Ti su megakonglomerati najveći poslodavac u zemlji i teško ih je reformirati. Država im je godinama pomagala subvencijama i povoljnim zajmovima, prema uzoru na praksu ostalih azijskih tigrova.

Isključivo zbog njih Južna Koreja izrasla je u četrdesetak godina iz jedne od najsiromašnijih država svijeta u četvrtu najjaču azijsku ekonomiju. Danas, međutim, zbog sprege s dnevnom politikom, postaju uteg, dijelom golemih korupcijskih skandala i sudskih presuda koje potresaju temelje društva.

- Vlada bi trebala poduzeti niz mjera kako bi se povećala transparentnost upravljanja chaebolima. Treba ustanoviti i sustav koji će chaebole potaknuti na osnaživanje rasta malih i srednje velikih tvrtki, naglašava Sang-Jae Lee.

Samsung je golem dio 116 milijardi dolara teškog investicijskog plana, kojim želi doskočiti konkurenciji iz Kine, uložio u proizvodnju čipova za nove tehnologije, u čemu je svjetski lider. To bi trebalo donijeti i 40 tisuća novih radnih mjesta.

Memorijski čipovi za mobilne telefone trenutačno su inače perjanica Samsungova, a samim time i nacionalnog izvoza… Prodaja pet najvećih chaebola vrijedi više od polovine ukupne južnokorejske ekonomije! Ne čudi stoga što su oni ti koji odlučuju o tome koje će industrije biti strateški interes za državu, umjesto da je obrnuto.

- Samsung je itekako svjestan odgovornosti koju imamo, počevši od društveno odgovornog ponašanja, kvalitete koju moramo ponuditi na tržištu, odgovornosti za zaposlenike, naglašava Man Young-kim.

Južnoj Koreji treba novi, održivi model razvoja, koji će biti konkurentan i socijalno uključiv. Inače bi mogla završiti u dugoročnoj stagnaciji kao Japan, uz smanjeni rast i inflaciju. Uz sva tehnološka dostignuća, danas je glavni izazov ovdašnjeg društva kako krenuti naprijed na valu inovacija i razvoja te potaknuti rast start upova, što će posljedično omogućiti nesmetanu četvrtu industrijsku revoluciju.

- Kako bi dugoročno ekonomski rasla, Južna Koreja mora stvoriti sustav kojim će tehnološki dostići Japan te nadvisiti Kinu. Trenutačno je stoga najvažnije da tvrtke budu inovativne i tehnološki napreduju. Vlada to ne može napraviti sama, govori Sang-Jae Lee.

Već godinu dana na snazi je odluka da se u vladinim uredima računala automatski gase u 19 sati, kako bi se doskočilo prekovremenom radu (u privatnim tvrtkama gase se u 17 i 30). Radni tjedan smije imati maksimalno 52 sata.

Zbog reformi predsjednika Moona dosad je izgubljeno oko 80 tisuća radnih mjesta u trgovini, budući da male i srednje tvrtke ne mogu podnijeti izdatak povećavanja plaća (minimalna stanica povišena je na 7 i pol dolara), pa se trgovine zatvaraju sat prije.

Statistika kaže da je zaduženost južnokorejskih kućanstava najviša u povijesti. Vlada je za otvaranje novih radnih mjesta izdvojila tri i pol milijarde američkih dolara.