Kako se u školama pomaže djeci s disleksijom?

Disleksija, problem s čitanjem, ima 10% ljudi. Učenicima otežava svladavanje školskog programa, a zbog različitih simptoma disleksiju je ponekad teško prepoznati.

Svjetlana Marijon, predsjednica Udruge Zamisli, kazala je da njoj disleksija nije službeno dijagnosticirana. Opisala je teškoće s kojima se suočavala u srednjoj školi zbog problema s čitanjem i istaknula da je mnogo toga učila napamet te da joj je pomagala i obitelj. Svoj je problem osvijestila tek u radu sa studentima s invaliditetom.

Željka Butorac, logopedinja u zagrebačkoj OŠ Marin Držić, izjavila je da se već na upisu u prvi razred može detektirati ima li dijete suspektnu disleksiju. To treba potvrditi kroz još godinu dana i onda upozoravamo roditelje na elemente na kojima treba poraditi. Upućujemo na logopedske vježbe tako da bi se onda one predvještine mogle razviti.

Sanja Horvatić iz Ministarstva znanosti i obrazovanja kaže da je disleksija bila nešto s čim je bilo potrebno upoznati ispitne koordinatore u školama. 

- U srednjim školama je posebno bilo zapostavljeno to područje, dok se u osnovnima još nekako i radilo na tome. U srednjim školama je bilo potrebno identificirati djecu s disleksijom. Organizirali smo edukacije.

Horvatić je naglasila da djeca s disleksijom ispite državne mature mogu pisati dulje i s povećanim fontom. Ispit je istog sadržaja. Osim toga, ta djeca mogu dobiti pomagača koji im čita zadatak. To se često i koristi kod težih oblika disleksije. Moram naglasiti i da tu nema nikakve mogućnosti zloporabe. O tome je, naime, bilo pitanja.

- Ako imate font veličine 14 ili 28, a potpuno je isti zadatak, onda ćete ga riješiti u zadanom vremenu ili u dvostrukom. Ako zadatak ne znate - onda ga i neće nikad riješiti, dodaje.

Svjetlana Marijom govorila je o tome da joj se najteže bilo nositi s lektirama, pisanjem. Diktat i strani jezik su mi bili "drama". Najviše sam učila napamet i vizualno povezivala. Na taj način sam se izvlačila, dodala je i rekla da joj danas u pisanju najviše pomaže program "Ispravi me".

Udžbenici i lektire također su prilagođeni djeci koja imaju disleksiju.

- Morala je biti postignuta grafička, jezična i sadržajna prilagodba, navodi Butorac te napominje da su po eksperimentalnom programu prilagođeni peti razredi i dio sedmog. Dodaje kako se nada da će se tako i nastaviti.