"Nisam junak", kaže junak iz serije "Černobil"

Oleksij Ananenko u hvaljenoj seriji HBO-a prikazan je kao jedan od trojice junaka zaslužnih što se nesreća u tamošnjoj nuklearki nije pretvorila u još veću katastrofu. Ananenko danas živi u jednosobnom stanu u predgrađu Kijeva i tvrdi da nije heroj.





- Nisam se nikada tako osjećao. Radio sam svoj posao, kaže 59-godišnji inženjer koji je s dvojicom kolega sudjelovao u vrlo rizičnoj operaciji dreniranja vode ispod nuklearke kako bi se spriječila još jedna, mnogo razornija eksplozija.

U jednom od najdramatičnijih trenutaka u cijeloj seriji, glumci koji igraju Ananenka i dvojicu kolega Valerija Bespalova i Borisa Baranova, lutaju poplavljenim podzemnim hodnicima u potrazi za ventilima koje je potrebno otvoriti kako bi se ispraznili spremnici za vodu smješteni tri metra ispod gorućeg reaktora.

Nuklearni stručnjaci strahovali su od druge eksplozije usijanog radioaktivnog goriva i njegove reakcije s golemom količinom vode u spremnicima.


Scena iz miniserije "Černobil" (Screenshot: HBO)
Na ekranu dužnosnici informiraju radnike kakva opasnost prijeti i trojica se dobrovoljno javljaju za akciju kako bi spriječili "smrt milijuna ljudi". Istina je da se u stvarnosti strahovalo od druge eksplozije, ali se tada nije znalo kakve bi mogle biti posljedice.

Trojici inženjera, koji su u seriji prikazani kao dobrovoljci, u stvarnosti je naređeno da krenu u misiju. O rizicima im nije rečeno ništa.

- Dobio sam zapovijed da otiđem onamo, pa sam otišao, rekao je Ananenko, smeđook i smeđokos muškarac koji nimalo ne sliči plavokosome islandskom glumcu Baltasaru Brekiju Samperu koji ga utjelovljuje u seriji.

- Nije me bilo strah, rekao je.

Zaštićeni samo ronilačkom opremom i jednostavnim maskama za disanje, trojica muškaraca krenula su poplavljenim hodnicima ispod reaktora.  Koristeći se svjetiljkama, uspjeli su pronaći ventile i odvrnuti ih.

- Iste sekunde čuo sam zvuk vode koja otječe. To je bilo čudesno, kaže Ananenko, koji je taj pothvat pogledao i na malom ekranu.

- To nismo imali, kaže pokazujući na boce s kisikom.

- I kretali smo se brže, dodaje.





Premda je nosio dva dozimetra, Ananenko se ne sjeća podataka o količini radijacije.

- To znači da nije bila vrlo visoka - objašnjava.

Njegov kolega Baranov umro je 2005., ali treći iz "samoubilačke misije" Bespalov je živ i stanuje u istoj četvrti kao Ananenko.

Ananenko nije imao ozbiljnijih zdravstvenih problema i nastavio je raditi u nuklearnom sektoru do 2017. Tada je zbog teške prometne nesreće i ozbiljnih ozljeda koje je pretrpio morao u mirovinu.

Odlikovan je nizom sovjetskih i ukrajinskih odličja i sada živi od državne mirovine koja iznosi oko 2750 kuna.