Od vina i najukusnijih školjaka, do najstarije europske solane

Dok stonska solana polako čeka blagdan svetog Liberana i početak berbe, stotine turista iz cijeloga svijeta ne propuštaju posjet najstarijoj europskoj solani.

Posjetiti stonsku solanu nije propustio ni kineski ministar poljoprivrede i ruralnih poslova Han Changfu, kojega je dopratio hrvatski kolega Tomislav Tolušić.

I već na prvi pogled stara solana osvojila je ugledne goste.

- To je kulturna i povijesna baština, mi smo rekli da ne možemo izvoziti sol dok je ne uredimo, a kad je uredimo, imat ćemo posebnu cijenu i vrhunski proizvod. Naša će se sol moći tretirati kao zdrava sol, eko sol i ljekovita sol - kaže Sveto Pejić, vlasnik stonske solane.

Stonska sol, koja se smatra najukusnijom i najzdravijom, može se kupiti u samo nekoliko trgovina u Stonu i Dubrovniku. Ne izvozi se jer od tisuću tona, koliko se godišnje ubere u solani Ston, samo je otprilike 5 posto za prehranu. Da bi se taj postotak povećao, potrebno je popločati kamenom bazene za kristalizaciju, a to stoji mnogo novca.

Podlogu u većini kristalizacijskih bazena sada čini asfalt, postavljen prije gotovo 100 godina. Ipak, vrijeme je učinilo svoje: tijekom berbe podloga se troši pa je velika većina soli industrijska. Za rješenje tog problema milijuni su već spremni, ipak prije svega treba stati na kraj i  problemima s papirologijom.

- Odnijeli smo kamen s bazena Lazar s kojeg je, piše u arhivu dubrovačkom, sva sol išla na bečki dvor, bila je najčistija, najbjelija, najveću cijenu je mogla postići. Danas kad pogledamo taj bazen Lazar, kao da je popločan prije par godina, nikakva oštećenja na njemu nema. Odnijeli smo kamen na analizu i utvrđeno je da je naš lokalni kamen ovdje. Došli smo do zaključka - ako se tim kamenom bazeni za kristalizaciju popločaju, solana će ostati vječni spomenik, a mi ćemo dobiti nešto novo - otkriva Pejić.

Uz solanu, posjet malostonskom zaljevu nezamisliv je bez posjeta školjkarima. Čisto more i ukusne kamenice oduševljavaju. Ipak, školjke će do daljnjega ostati na domaćim stolovima. Proizvodnja je čak u padu jer školjkari muku muče s predatorom - oradom koja polako uništava morska polja kamenica i dagnji.

Školjke, vino i sol i dalje će biti zaštitni znak juga Hrvatske, ali do osvajanja stranih tržišta, čini se, proći će još dosta vremena.