Miris hrvatskog, a ne kineskog češnjaka

Začin bez kojeg su mnoga jela nezamisliva. Riječ je o češnjaku. Najveći nasad u Hrvatskoj jest onaj u Moslavini, u Kaniškoj Ivi. I berba je počela. 

Širi se miris češnjaka na moslavačkim poljima nedaleko od Garešnice. Najveće je to polje češnjaka u Hrvatskoj. Dojadio je Mariju Puškariću uvozni, uglavnom kineski, pa je krenuo u proizvodnju vlastitog. Počeo je prije pet godina na pet pokusnih hektara, a ove godine ima ga na čak 70 hektara. 

- Prošle godine smo kroz investiciju iz Fondova ruralnog razvoja ostvarili potoru za investiciju u tehniku za proizvodnju češnjaka i za samo skladištenje tako da nam je to pomoglo da znatnije povećamo proizvodnju, rekao je Mario Puškarić iz Kaniške Ive.


- Izazov koji smo mi danas potpuno usavršili i svladali. S tom proizvodnjom smo krenuli na manjim površinama. Postavili smo komparativne pokuse s većinom sorata koje smo smatrali da bi bile optimalne našim agroklimatskim prilikama i došli smo do sortimenta koji danas sadimo. Ta proizvodnja češnjaka je uspješna i prepoznata u RH i kod kupaca, kaže Filip Puškarić.

Prije pet godina početnik u uzgoju češnjaka danas se potpuno opremio ne samo znanjem i tehnologijom već i suvremnim strojevima bez kojih se ne može uhvatiti korak sa stranom konkurencijom. Vjeruje da će postići proizvodnju kojom će moći zadovoljiti četvrtinu hrvatskih potreba za češnjakom.

- Da bismo odabrali sorte, dodaje Mario, sadili smo oko 15 sorta raznih europskih proizvođača sadnog materijala i sada imamo tri osnovne sorte u proizvodnji. Prinos je oko 4 tone po hektaru i ove godine očekujemo isto tako, od 4 do 5 tona.


Iako su vremenski uvjeti bili itekako loši, baš kad je bilo najpotrebije za rast češnjaka, zahvaljujući primjeni suvremene tehnologije ova obitelj imat će dobre prinose.

- Sezona je bila dosta teška kod nas s obzirom na to da je upravo kad je nalijevanje češnjaka bilo 50 dana iznimno hladnog vremena i iznimno mokrog tako da prinosi možda neće biti na razini očekivanog, no nisu sve godine jednake i ovako tešku sezonu treba izgurati, sljedeća će biti bolja, smatra Mario.

- Jednostavno više nismo mogli napraviti ništa, ističe Filip. Imamo ocjedite terene, brdovita polja, češnjak je na napetim položajima, ali jednostavno nije bilo moguće boriti se sa tim suviškom vode.

Iako su ga neki mediji prozvali kraljem češnjaka, Mario skromno ističe kako svojim ulaganjima nastoji postići europske prinose i konkuretnost kako bi se ne samo povećala domaća proizvodnja već i smanjio često nepotreban uvoz hrane. 


- Češnjak i općenito tako specijalne proizvodnje povrća nisu utakmice za jednu godinu. To su utakmice, tvrdi Mario, koje treba gledati kroz 5 ili 10 godina, tek u tom periodu se tu može očekivati nekakva zarada. Prije svega mi smo zadovoljni da ta proizvodnja u ovom trenutku pokriva svoje troškove.

Na površine s kojih je ubran češnjak odmah stiže i druga mehanizacija koja sije soju, i to ne slučajno.

- Kako bismo spriječili eroziju tla i osigurali da ne moramo nepotrebno tretirati tlo kemijskim preparatima, kako bismo suzbili kasnije korove te jednostavno ubrzali plodored, uložimo u tlo na način da tu soju kasnije koristimo kao zrno ili zaoremo kao zelenu gnojidbu, rekao je Filip.

Na gotovo 500 hektara Puškarićevi uzgajaju i krumpir za čips te cikoriju. Uz češnjak tu je i crveni luk na 35 hektara.


- Crveni luk je ove godine u izvanrednom stanju, dodaje Filip. Berbu očekujemo  u drugoj polovini i prema kraju 8. mjeseca. Također bih se usudio reći ako odradimo ostalu agrotehniku dok kraja vegetacije crvenog luka na razini na kojoj smo dosada odradili, uključujući navodnjavanje kojeg će ovog ljeta trebati jako puno, očekujemo rekordan prinos, daleko iznad 50 tona po hektaru. 

I dok bi neki pomislili kako je nakon vađenja češnjaka posao gotov, tada tek slijedi iznimno važan dio. Kako bi osigurala put od polja do stola, obitelj Puškarić uložila je i velik dio vlastitog i europskog novca u skladište sa suvremenim hlađenjem  i pakirnicu. Otkupljivači su prepoznali kakvoću proizvoda pa je u novouređenim skladištima omogućeno da se proizvodi isporučuju kontinuirano tijekom cijele godine. S prodajom nema problema budući da je riječ o velikim količinama, ali i već potvrđenom kakvoćom, odavde povrće završava u sve više trgovačkih lanaca.