Bobice nikad nisu rodile kao ove godine

U tvornici na otvorenome svi žele nešto i zaraditi. Pa smo tako u proteklih tridesetak godina imali čak tri poljoprivredna hita - devedesetih - kupine, 2000-ih - američke borovnice, a prije desetak godina svi su sadili - aroniju. Nasadi se eksploatiraju nekoliko godina, tržište se zasiti, cijene padaju  i mnogi - nažalost - odustaju. Ipak, ne predaju se svi lako.

Okružena šumarkom, kukuruzom i u Međimurju sveprisutnim krumpirom - obitelj Sarač odlučila se na proizvodnju bobičastog voća. Prije deset godina otkupili su zemlju, ogradili malo više od dva hektara i započeli proizvodnju.

Šest vrsta bobičastog voća. Ovih dana beru se bobice - kasne borovnice. Po grmu uspiju dobiti pet kilograma. Kažu, još nije bilo godine rodne poput ove. Svu su ušteđevinu uložili u nasade, strojeve, objekte. Nije bilo lako. U posao su ušli uz velik rizik, ali i s voljom - informirali se putem društvenih mreža.

Zanimljivo je da su u Međimurju u posljednja tri desetljeća mnogi pokušavali zaraditi uzgojem bobičastoga voća. No uspjeli su samo rijetki. Obitelj Sarač opstala je jer su se proizvodnji potpuno posvetili. Ono što ne prodaju, prerađuju u sokove, sirupe, džemove.

Odmora nema - trenutačno se sva zarada ulaže u protugradne mreže - jer tuča bi im lako nasad - uništila. Gledamo svaki čas u nebo, čim počne kiša, tamni oblaci, već se gleda u nebo, bojimo se da nebude tuče jer neki ekstremi su došli pa na to moramo pripaziti i pripremamo se da napravimo mrežu, da bude zaštita, kažu Saračevi .

Nažalost, ovakvi su primjeri u poljoprivredi - rijetki.