Egzotika u Istri: Prijatelji iz djetinjstva uzgajaju goji bobice

U posljednjih nekoliko godina egzotično voće goji bobice osvojile su europsko tržište. U Hrvatskoj je samo nekoliko proizvođača tog voća i to uglavnom u kontinentalnom dijelu. Jedini nasad u Istri nalazi se u dolini rijeke Raše, podignula su ga dva prijatelja iz djetinjstva.

Preuzmite aplikaciju HRT Vijesti!
Goji bobice potječu s Tibeta. Najviše se uzgajaju u Kini gdje se upotrebljavaju u medicinske svrhe. Posljednjih su godina sve popularnije u Europi, pa i kod nas.

- Ono što im je glavna karakteristika je bogatstvo antioksidansa, tu su u samom vrhu po koncentraciji. Inače su i pune vitamina, minerala, pogotovo vitamina C - kaže Lovro Uher, uzgajivač goji bobica.

Dva prijatelja iz Matulja prije tri su godine u dolini rijeke Raše zasadila plantažu goji bobica. 

- Može uroditi od 2 do 4 kilograma kada je biljka u svom maksimalnom razvoju. Sve ovisi o vremenu i o tome kako biljka ide kroz godinu - kaže njegov prijatelj Vedran Hero.

Goji zahtijeva puno ručnog rada, od rezidbe, održavanja tla do berbe. Beru se bobica po bobica, ručno - kaže Lovro. Za ubrati jedan kilogram ponekad im treba i do sat i pol vremena. Stoga i kilogram ovog ploda stoji oko 150 kuna.

- Potražnja je najjača u zapadnoj Europi i polako se počinje pojavljivati na našem tržištu, ali ipak ide to malo sporije. Treba ljude educirati i upoznati s tom nutritivnom biljkom - poručuje Vedran.

Ideja imaju puno, od ekološkog certificiranja do izvoza u Europu. No za sada idu polako, korak po korak. U hodu uče o ovoj, u nas još nedovoljno poznatoj biljci. Bore se s vremenom, nametnicima, mnogim izazovima, no kažu volje i želje imaju i neće tek tako odustati.





Da nekonvencionalne poljoprivredne kulture osvajaju naša polja, dokazuje i primjeri iz Leskovca Topličkog, gdje Valentina Gotić na svom polju uzgaja ljute papričice, zatim je tu obitelj Sarač - iako okruženi kukuruzom i krumpirom, odlučili su sve uložiti u aroniju, borovnicu, ribizl. Obitelj Lazar iz Vinice posvetila se batatu. Kako i ne bi kad su prošle godine po hektaru iskopali 4 tone koje su odmah prodali.