Žive u Nizozemskoj, bave se hrvatskim... i vrlo su uspješni

U novoj epizodi serijala o Hrvatima u Nizozemskoj Branimir Farkaš govori o prevoditeljima. Hrvati koji žive u Nizozemskoj, ali se profesionalno bave vlastitim - hrvatskim jezikom. Sanja Kregar prevela je na nizozemski 15 knjiga suvremenih hrvatskih autora, a Radovan Lučić prije šest godina objavio je prvi hrvatsko-nizozemski rječnik u povijesti.
Preuzmite aplikaciju HRT Vijesti!
Sanja Kregar došla je u Nizozemsku 1981. kao diplomantica stomatologije kako bi radila na znanstvenim istraživanjima. Nakon nekoliko desetljeća odlučila je pokrenuti nešto sasvim drugo i zbog toga je u središtu naše priče. Pokrenula je izdavačku kuću koja prevodi djela hrvatskih književnika na nizozemski jezik.

U blizini mjesta na kojem se susrećemo u središtu Amsterdama je knjižara u kojoj su izloženi njezini prijevodi. Knjižara je to za sladokusce, kaže Sanja, ovamo dođu ljudi koji zaista vole čitati.

Izdala je 15 knjiga vlastitih prijevoda, odnedavno prevodi dječje knjige, neke su doživjele više izdanja, neke su dostupne kao e-knjige. Što ju je motiviralo na prijevode?

- Naletjela sam na klub obožavatelja Gorana Tribusona i pomislila da moraju te knjige biti dostupne na nizozemskom. Interesirala sam se malo oko dostupnosti hrvatske literature na nizozemskom, i vidjela da je praktički nema. Htjela sam omogućiti nizozemskim čitateljima da dođu uopće u kontakt s modernom hrvatskom literaturom - objašnjava prevoditeljica.

Većinu života provela je u Nizozemskoj, i više ne razmišlja o trajnom povratku u Hrvatsku- zato su tu prijevodi, pokušaji da se povežu ove dvije nacije. Prizemlje svoje kuće na nizozemskim kanalima pretvoreno je u skladište hrvatske literature.

U prevođenju joj je znatno pomogao rječnik - jedini- hrvatsko nizozemski, kojeg je napisao Radovan Lutz Lučić - još jedan Zagrepčanin koji je u Nizozemsku doselio 80-ih.

- Došao sam 1986., u bivšoj je Jugoslaviji bila kriza, nisam vidio perspektivu, odlučio sam sreću isprobati u inozemstvu - ispričao je Lučić.

- Amsterdam mi je bio ideal liberalnog grada još iz hipijevske faze, prijatelj iz Švedske rekao mi je da se u luci može dobro zaraditi... Htio sam zaraditi 15000 maraka i otvoriti obrt sa stricem u Hrvatskoj, ali sam ostao - dodaje.

Radio je kao čistač, građevinac, pa konobar a kad je došla gospođa da organizira oproštajnu večeru za profesora Stanka Lasića koji je na amsterdamskom sveučilištu vodio studij slavistike, saznao je da se to ovdje može studirati i upisao se. Tako se počeo baviti leksikografijom što je okrunio kapitalnim izdanjem hrvatsko-nizozemskog rječnika na izdavanje kojeg je čekao 17 godina!

- Nitko nije htio dati sredstva. Nizozemci su se još držali srpsko-hrvatskog kao jednog jezika i nisu htjeli dati novce za hrvatski rječnik jer su mislili da će ih onda netko tražiti novac za srpski. Bilo je problem dokazati da na leksikografskom nivou to svakako nisu isti jezici. Imao sam sreće da se kolegica iz Beograda bavila istom idejom, pa smo uspjeli objaviti dva rječnika u okviru istog projekta - prisjeća se Lučić.

Pomogao mu je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz Zagreba tadašnje ravnateljice Dunje Brozović.

Lučić je inače praunuk poznatog kompozitora, turopoljskog župana i predsjednika družbe hrvatskog zmaja Franje Lučića- koji je organizirao preseljenje kosti Zrinskog i Frankopana u zagrebačku katedralu 1919. Praunuk velikog rodoljuba danas živi u pečalbi, ali njegov je posao ipak vezan uz izučavanje i uzdizanje hrvatske kulture i hrvatskog jezika.