Državno natjecanje motornih pila u Lipovljanima

Hrvatske šume raspolažu s gotovo milijun i 770 tisuća hektara šuma. Gospodare njima, sade, brinu o prirastu a kad za to dođe vrijeme neizbježna je i sječa.

Ističu u Hrvatskim šumama, uvijek se iz šume uzima manje drveta nego što je prirast kako bi se održala prirodna ravnoteža. Taj dio teškog i često opasnog posla obavljaju šumarski radnici sjekači, a koliko su spretni u korištenju motornih pila oni najbolji pokazali su na 12. državnom natjecanju u Lipovljanima. 

Pod rezovima njihovih "motorki" svakodnevno padaju stoljetni hrastovi, bukve i druga debla, a ovdje su "padali" vrhunski rezultati. Šumu su na jedan dan zamijenili borilištem u središtu Lipovljana ne bili pokazali tko je najbolji u pet disciplina. Jedna od zahtjevnijih je i točni prerez na podlozi.

- Važna je brzina i preciznost . To je disciplina koja, možeš u našem natjecanju, disciplina u kojoj ako se dogodi sitnica jedna, puno kazne ima i to je najopasnija disciplina, najviše riskiraš na svemu. Treba piliti što niže da se ne lupi, mi to kažemo, podloga, daska. Nitko ne ide tu baš, tu se svi boje, idu s nekim odstojanjem, objašnjava Siniša Varga, Šumarija Lipovljani. 

Čist, precizan rez u što kraćem vremenu, svakodnevno iskustvo na poslu u šumi i dakako dobra pila, preduvjeti su za uspjeh na natjecanju. No, svaka disciplina ima specifične zahtjeve.

- To je precizan prerez na podlozi, a šumi se događa recimo da režemo na kamenu gdje moramo odrezati točno da ne bi zatupili lanac. Znači prerezati trupac što više do kraja a da lanac ostane čitav. Znači uvijek rez mora biti pod 90 stupnjeva, ističe Ante Kaurin, Šumarija Oriovac.

- Cijelo borilište je uređeno po svjetskim standardima dakle ovdje bi se komotno moglo danas održati ne državno nego svjetsko natjecanje. Suđenje je precizno praktično na stotinku sekunde, milimetri se mjere. Ovdje su suci koji su obučeni za to, a sve discipline koje se rade ovdje su zapravo simulacija normalnoga odnosno pravoga rada u šumi s motornom pilom jednog našeg radnika sjekača, kaže Krešimir Žagar, direktor Sektora za šumarstvo Hrvatskih šuma.  

Da treba biti brz, ali i precizan i oprezan jer se greške u milimetrima skupo plaćaju, pokazalo je 60-ak sjekača iz svih 17 uprava Hrvatskih šuma, iz Like, Gorskog kotara, Slavonije, Moslavine i drugih krajeva. Uz njih su izvan konkurencije svoje umijeće pokazali sjekači iz Slovenije i Mađarske.

- Kao mlad, kad sam krenuo to mi je bio ponos sjekač za upravu svoju, a danas kažem uvijek ako bude tko bolji neka ide umjesto mene, i dalje prođem ja. Ovo mi je 10. natjecanje jubilarno, a pripremam se tako tjedan, dva dana, ističe Ante, natjecatelj.

Siniša Varga natječe se od 2007., a prije 7 godina u Bjelorusiji je bio svjetski prvak u točnom prerezu na dasci.

- Mi smo stalno na nivou, ali drugi ne prate to. Sad je počelo malo, konkurencija se pojavljuje, sad je već malo zanimljivije, a dosad uopće nije ni bilo. Dođemo na natjecanje, ovdje imamo iskustva sa Svjetskog prvenstva i ne mogu ljudi. Ljudi dođu iz šume, doslovno dođu iz šume. Znači jučer su radili u šumi na pili, a sutra dođu se natjecati. Nema pripreme, nije dobro, dodaje Varga.

Dobro podmazana "motorka " samo je preduvjet za dobar rezultat. No, baš kao i u sportskim natjecanjima i ovdje je važna priprema, kondicija, taktika, a to ne ide bez trenera.

- Mi imamo dobrog vođu, trenera Matu Mađikovića, čovjek punih 20 godina života, rada za to, znači to se mora. Tko to nema ne može uopće, ne može imati takve rezultate. Nema šanse. Morate imati čovjeka koji će dati sebe i to je to. I vi morate biti za to i da volite i onda je to -to, smatra Siniša.

Najmanje opasna, ali najbrža disciplina, okretanje je vodilice u kojoj su neki za samo nekoliko sekundi skinuli lanac, okrenuli vodilicu i namjestili novi lanac. Natjecanje je prilika i da se pred publikom pokažu čari ovog zanimanja.

- Ljudi rade praktički daleko od očiju javnosti. Na samom radilištu, u šumi, ne smije im nitko ni prići dok rade s motornom pilom, znači netko od tehničkog osoblja ili drugoga radnika, a kamoli netko od javnosti ne smije prilaziti. Znači ovo je način da se prikaže taj težak rad da se pokaže koliko su to ljudi sposobni i vrijedni i na koji način se obavlja taj teški posao, pojašnjava Krešimir Žagar.

Čak 47 posto kopnenog djela Hrvatske zauzimaju šume i šumska područja, a koliko je posla samo za vrijeme sječe pokazuje i podatak da se na godinu sječe oko pet ili 6 milijuna prostornih metara ili "kubika". Posao sjekača u šumama visoko je na ljestvici opasnih zanimanja.

- Odgovoran i opasan. Za mene najopasniji posao što sam radio. Mislim, nisam bio u rudarstvu, ne znam ja ali sigurno je ovo najopasniji posao.  Svaki dan imaš situaciju da te nešto udari, što te ozlijedi, kaže Siniša Varga.

I dok na natjecanjima neke zemlje predstavljaju profesionalni natjecatelji koji nisu sjekači, već treniraju za rezultat, ovi svi mladići, može se reći, dolaze na natjecanja iz šume, s posla.

- To su ljudi koji rade u šumi znači u prirodnim uvjetima i u odnosu na svjetska gdje uglavnom bi rekli neki su manekeni, to su ljudi koji se samo natječu samo treniraju za natjecanja, oni ostvaruju izuzetno kvalitetne rezultate. Oni su evo na prošlome natjecanju u Norveškoj 2018. godine se plasirali od 27 ekipa bili su deveti, objašnjava Milivoj Diklić, Hrvatske šume.

Najbolji sjekači s ovog natjecanja  predstavljat će hrvatsku reprezentaciju na sljedećem Svjetskom prvenstvu u Beogradu.