Čudesni zahvat spasio Martininu nogu - snimili smo prve korake

Prije mjesec i pol 24-godišnja Martina Dir u teškoj prometnoj nesreći izgubila je nogu. Zahvaljujući pribranosti njezina kolege i vještinama liječnika KBC-a Sestre milosrdnice - noga joj je vraćena natrag. Snimili smo njezine prve korake.

Ne samo da miče prstima, Martina je na nogama.

- Noga je sad odlično, a bilo je gadno, kost bedrena je ispala s pola koljena i uspjeli su spasiti, mislim u Zadru su rekli amputacija, ali u Zagrebu vrhunski tim stručnjaka mi je spasio nogu - kaže Martina.

I sve to zahvaljujući prvoj pomoći koju joj je pružio vozač i kolega Mihovil Čuljak koji je i sam zadobio ozljede u toj teškoj prometnoj nesreći.

- Ja sam joj rekao: Martina, ostani uz mene, nemoj padati u šok, nemoj dole gledati, samo budi uza me, danas nema umiranja, sa mnom si! Onda sam podvezao nogu i držao kost dok hitna pomoć i vatrogasci nisu došli - ispričao nam je Mihovil.

- Tako da on mi je spasio život, a doktori nogu - uvjerava Martina.

U KBC-u Sestre milosrdnice kontaminirani dio noge očistili su u banci tkiva, a operacija je trajala dulje od 11 sati.

- Poslužili smo se presatkom njezine lisne kosti s druge noge, tako da smo ga umetnuli kao u žlijeb i fiksirali zajedno s njezinom kosti kako bi on preuzeo prehranu kosti i cijeljenje i kasnije remodeliranje - objasnio je doc. prim. dr. sc. Dinko Vidović, dr. med., pročelnik Zavoda za sportsku traumatologiju KBC-a Sestre milosrdnice.

Prišili su joj nogu ali i napravili čudo - zahvat koji ne postoji u medicinskoj literaturi.

- Ja sam bio i glazbenik, ali i dirigent uglavnom, dirigent bez orkestra je samo čovjek koji maše rukama. Sudjelovalo je jako puno kolega, konkretno nas 15 uključujući i sestre instrumentarke u operacijskoj sali - naglašava doktor Vidović.

Uz brižno medicinsko osoblje poseban lijek su majčini zagrljaji, a ona kaže prognanstvo iz Vukovara, ranjeni muž i logor ne mogu se mjeriti s ovom borbom.

- Ovo mi je bilo najteže i kad smo kuću ostavili i sve ništa nisam mislila, a ovo, ovo je i meni i mužu najteži dan. Molila sam se, vjerujem u Boga i ja sam stalno bila sigurna da će to dobro biti sve - kaže Martinina majka Marija Dir.

A ona, medicinska sestra i vojnikinja zarazna osmijeha nakon izlaska iz bolnice ima skromne ženske želje.

- Uh, ići ću popiti kavu prvo, i onda kod frizera itd. na uređivanje, a poslije bolnice u toplice.

Iako sve bude prema liječničkom planu, za tri mjeseca Martina će bez pomagala hodati i stajati na nogama.