Od "gospodara rata" do obiteljskih nasilnika

Nasilje je ozbiljan društveni problem, a javnost je šokirana odlukom suca istrage u Zadru da petoricu mladića, osumnjičenih za grupno silovanje maloljetnice, pusti da se brane sa slobode. Je li riječ o opravdanom gnjevu javnosti koji upozorava na stanje u pravosuđu pitali smo sociologa Renata Matića, koji je za portal HRT-a napisao tekst "Pretpostavke razumijevanja društvenih uzroka nasilja". Njegov tekst prenosimo u cijelosti.

-
Analiza sudskog procesa u Zadru

"Pretpostavke razumijevanja društvenih uzroka nasilja"

S obzirom na ukupno iskustvo društvenog razvoja kroz povijest, ne bi bilo pogrešno govoriti o društvenoj stvarnost u terminu društva nasilja, jer se nasilje prepoznaje kao zajednička odrednica svih, u povijesti do danas, poznatih društava.

Nasilje kao oblik društvenog djelovanja u kojemu se instrumentalizira moć s ciljem ostvarenja kontrole ili destrukcije (žive i nežive) stvarnosti koje ima za posljedicu ograničenje, štetu, trpljenju, bol, patnju ili smrt; te kao oblik društvenog odnosa u kojemu jedan akter (izvor ili nositelj dominantne moći) instrumentalizira moć nad drugim akterom s nedostatnom moći (žrtvom) s ciljem ostvarenja kontrole ili destrukcije koje ima za posljedicu ograničenje, trpljenje, bol, patnju ili smrt.

Povijest kreirana nasiljem

U tom smislu nasilje, kao instrumentalizirana moć i pravo jačega, kreira ukupnu svjetsku povijest, definira granice između država i civilizacija, donoseći ekonomski i politički profit. Ako se ne sankcionira bezuvjetno i neovisno o tome tko su nasilnici a tko su žrtve, te s jasnom porukom da se nasilje ne može isplatiti, ono u društvu postaje poželjnim i općeprihvaćenim modelom djelovanja.

Unutar takvog obrasca još dominiraju stereotipi i predrasude o tome tko može, tko ne može, a tko zbog nekakvih „viših ciljeva“, ne smije biti proglašen žrtvom nasilja ili nasilnikom. Zalaganja protiv obiteljskog zlostavljanja, nasilja na osnovi rasne i spolne pripadnosti, etničkog, vjerskog ili svjetonazorskog opredjeljenja, ostat će prigodna i reakcijska dok se nesmetano odvija nasilje na svim drugim razinama.

Od "gospodara rata" do obiteljskih nasilnika

Zanemarivanje, umanjivanje, zaboravljanje, i potpuno opravdavanje nasilja na globalnoj razini poput ratova za privatne ili korporacijske interese; dogovorena ili spontana etnička čišćenja i zločini koji će se ne žele spriječiti ili kazniti, osim ako to odgovara ekonomskim i političkim interesima aktera koji ima višak koncentrirane moći u konkretnim okolnostima; zanemarivanja i prešućivanja kršenja niza ljudskih i građanskih prava jer je kršitelj „značajan jamac globalne sigurnosti”, kojega nije uputno prozivati, niti politički mudro, pozivati na red.

Sve će to poslužiti kao izvor legitimacije ali i inspiracije regionalnim i lokalnim „gospodarima rata“, koji će taj jedinstveni model preslikati i na svoje društvo gradeći razne autoritarne, totalitarne, nedemokratske režime, diktature u kojima će se provoditi masovni zločini, etnička čišćenja, upravljanje državama iz mafijaškog podzemlja, što će se također umanjiti, oprostiti ili zaboraviti s obzirom na to tko je partner na globalnoj razini. 

Osiromašenje kao podloga za razvoj povjerenja u nasilništvo

Istodobno će inspirirati i manje “nacionalne vođe” za niz odluka, koje će preko noći poniziti i osiromašiti veliki broj građana, a u društvenu stvarnost unijeti nesigurnost i nepovjerenje u institucije, ali će zato omogućiti razvoj povjerenja u nasilne i kriminalne metode.

I konačno, na red dolazi razina svakodnevnog života, a to su gradske ulice i kvartovi, tvrtke, škole, obitelji, potom kafići, stadioni, tramvaji i autobusi u kojima se jednostavno preslikava prokušani, trajni i jedinstevni recept kako nametnuti svoju volju, imati osjećaj vlasti i nadmoći, te barem kako nekažnjeno „izliječiti frustracije” prikupljene negdje drugdje u društvu.

Zadnja, ali ne manje važna može biti i odluka potencijalne ili dojućerašnje žrtve, da preuzme pravdu u svoje ruke i nasilniku uzvrati istom mjerom, jer je predugo i uzaludno očekivala zaštitu pasivni ili birokratski neosjetljivih institucija.

Preuzimanju i prijenosu takvog nasilnog modela ostvarivanja osobnih ili grupnih ciljeva posebno su otvoreni, u socijalizacijskom smislu najosjetljiviji, mlađi članovi društva. Oni gledaju, sudjeluju, promišljaju svoje mjesto u društvenoj stvarnosti te donose zaključke o društvu, koje dopušta da pojedinačno nasilje i devijantnost ostane nekažnjena, ili se kazneni progon namjerno izbjegava s obzirom na veze i poznanstva počinitelja ili u ime nekih viših ciljeva...

Društvena stvarnost koja omogućava da eksces postane redovita pojava

Takva društvena stvarnost otvara široki prostor mogućnosti da pojedinačni eksces postane redovita pojava; da nepoželjni i sramotni primjeri vremenom postanu poželjni uzori; da ratni profiteri postaju uspješni poduzetnici, te da njihova „sposobnost“ postane mjerilo uspjeha, a da svi drugi članovi društva, koji su desetljećima pošteno i predano radili gradeći društveno bogatstvo, preko noći ostaju bez svojih udjela i bez radnih mjesta.

I na kraju, ako bogatstvo stečeno prijevarom i nasiljem ostaje u rukama počinitelja, ako se takva nedjela ne mogu i ne žele sankcionirati; tada vrline kao što su marljivo učenje, poštenje i pravednost nisu dobar izbor za uspjeh. Naprotiv, donose neizvjesnu budućnost u kojoj opet presudne odluke donose upravo oni društveni akteri, čije su kriminalne aktivnosti i bezobzirnost prouzročile trajne strukturalne poremećaje.

Društvene okolnosti utječu na izbor nasilja kao oblika zabave

Sam čin nasilja je uvijek u konačnici osobni izbor i kao takav treba biti sankcioniran. O  tome nema razgovora. Njegovi uzroci tek u promilima mogu biti biološki, nešto malo više mogu biti psihološki, ali odrastanje u gore opisanim društvenim okolnostima bitno utječe na izbor nasilja kao oblika zabave, kojemu se potom kao opravdanje pripisuje zamišljena suprotstavljenost vlastite simboličke pripadnosti, i pripadnosti potencijalne žrtve.