Za petogodišnju Tenu Hrvatska je samo zemlja u kojoj živi baka

Ovo je peta jesen koju Olivia Habjan dočekuje u engleskom gradiću Maidenheadu. Dok su suprug i starija kćer na utakmici, Olivija je doma s 5-godišnjom Tenom koja je već prava mala Engleskinja. Imala je samo 11 mjeseci kad su doselili iz Hrvatske i ovo je jedini dom koji poznaje. Hrvatska je za nju zemlja u kojoj živi baka iz Čakovca.

- Nedostaje li ti?
- Ne.
- Zašto?
- Znam da ju uvijek možemo nazvati. Možemo uključiti videopoziv pa ju mogu i vidjeti. Zato mi ne nedostaje baka, rekla je Tena Habjan.



Habjanovi su doselili jer je suprug programer dobio bolji posao, a Oliva ima svoj obrt "Okusi Balkana".

Brexit ih neće pogoditi jer imaju sve potrebne dozvole za ostanak. I susjedi su ih, uglavnom engleski umirovljenici, dobro prihvatili. Iako su upravo stariji građani na referendumu najviše glasovali za izlazak iz EU zbog, među ostalim, izbjegličkog vala i otvaranja radnih mjesta za građane svih država članica, Olivija ne razbija glavu razmišljaju li i njezini susjedi na isti način.

- Zbunjeni su, boje se da ne dođe do mržnje do nekakvih različitosti, da ne dođe do porasta cijena, pada plaća... navodi Olivija Habjan.

Pada životnog standarda boji se i umirovljena frizerka Carol Hatfield, ali da se ponovno provede referendum opet bi bila za Brexit. Ne zato što ima nešto protiv doseljenika nego zato što smatra da Britance iskorištava ostatak Europe.

- Recimo Grčka. Ušli su i bili su švorc. Nisu smjeli ući; tako je to, smatra Hatfield.

Mladi Irac Ryan smatra da ljudi nisu znali za što glasuju i da su podlegli dezinformacijama koje su zagovornici Brexita i njima naklonjeni mediji širili uoči referenduma. No možda sve još dobro završi.

- Mislim da na mene neće previše utjecati. Imam dvojno državljanstvo, mogu tražiti irsku putovnicu. Mislim da neće biti tako loše kao što neki misle, rekao je Ryan Boice.



Kad su već tu gdje jesu, nada se da će barem uspjeti uhvatiti posljednji vlak za Brexit s dogovorom. Ovaj 3-godišnji razvod, kaže 26-godišnji Andrew, doista predugo traje.

- Svi znaju da je to strašan nered, moramo donijeti nekakvu odluku, rekao je Andrew.

I ako se provede Brexit, Stančo Vasiljev u Britaniji želi ostati jer je, kaže, tu sretan. Došao je prije 3 godine sa suprugom iz Bugarske i vrlo brzo savladao vožnju lijevom stranom.

- U Bugarskoj ima posla, ali plaća nije ista. Ondje radite za 500 eura mjesečno. Ovdje toliko zaradim u tjedan dana, tvrdi Vasiljev.

Stančo je među gotovo 2 milijuna Europljana koji su tražili da ostanu u Britaniji i nakon Brexita. Oko tri četvrtine ih je dobilo pozitivan odgovor, objavila je britanska Vlada. 61% onih koji su tu najmanje 5 godina dobilo je stalni boravak, a 38% onih koji su u Britaniji kraće od 5 godina dobilo je privremeni boravak. Ipak, dio ih je zbog referenduma, netolerancije, ali i pada funte, Britaniji odlučilo reći zbogom.



Čini se da radnicima iz istočne Europe, VB više nije privlačna. Zemlju je napustilo oko 76 tisuća radnika iz zemalja članica EU, a gotovo dvostruko više ih je došlo iz zemalja koje nisu članice EU. Usto, i u zemljama iz kojih su se iseljavali, popravila se ekonomska situacija. Od 2008. do 2016. u nekim novijim članicama plaće su porasle. Primjerice, 68% u Latviji, oko 57% u Bugarskoj, 24% u Rumunjskoj.

Wales je pak većinom glasovao za izlazak iz EU, ali među njima nije bio Welšanin, novinar i pisac Jack Fairweather. Svoju je posljednju knjigu posvetio poljskom operativcu koji otkriva sudbine logoraša Auswitza. Brexit vidi i kao odustajanje od plemenite ideje poslijeratnog naraštaja.

- Europsku uniju smatram institucijom koju je osnovao naraštaj naših djedova i baka, naraštaj koji je iskusio rat. Ta je institucija trebala zaustaviti ratove, ponovno poniranje u kaos. Zbog ideje da se našteti toj instituciji, iako možda nije savršena, hvata me panika i užas, kaže Jack Fairweather.


Sada kao i najveći dio europske javnosti pozorno prati rasplet najveće političke drame u EU. A uz britanski parlament, već mjesecima igraju svoju predstavu pobornici i protivnici Brexita, svatko sa svojim transparentima i porukama.

- Ne sviđa mi se što nam drugi naređuju, kaže David Coppin. Gledaju nas, dodaje, svisoka. Kad smo glasovali za odlazak, cerili su se i rugali. Ne poštuju, kaže, Britaniju.

- Unuk mi je u Dusseldorfu. Inženjer je. Unuka mi radi u Nici u jednom otmjetnom restoranu, kaže Lynn Whole. Želim da i drugi mogu tako, dodaje.

Nije Britanija ničija marioneta, kažu, a za probleme koji muče građane nije kriva EU nego britanska Vlada. No oni koji bi i danas glasovali za odlazak, uvjereni su da na svom otoku imaju sve što im treba i da će sve biti bolje kad ih drugi ostave na miru. Dok broje sitno do 31. listopada pitajući se što će na kraju biti, za sad se jedino zna da se ništa ne zna.