Tridesetero i više djece u vrtićkoj grupi? Odgajatelji zabrinuti

Svake se godine ponavlja ista priča u predškolskim ustanovama. Djece je previše, vrtića premalo, odgajatelja nedovoljno. Već sada jasno je da se u Hrvatskoj ne pridržavamo vlastitog Državnog pedagoškog standarda kojeg smo donijeli još 2008. i prema kojem je jasno određeno koliko djece smije biti u pojedinoj dobroj skupini vrtićke grupe, tko s tom djecom smije raditi i koliko "teta" odgojiteljica treba biti na koliko djece. Standard predviđa da bi na svakih 12 djece trebala biti jedna "teta". Svakome tko je ikada zakoračio u bilo koji hrvatski vrtić jasno je da se odgojitelji bave kudikamo većim brojem djece. I pravo je čudo da sve stižu.

Mjerodavno ministarstvo uputilo je prijedlog izmjena zakona u Vladu. Čeka se javna rasprava, doznajemo od Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske. Izmjenama je otvorena mogućnost da se svaka grupa djece uveća za 20 posto. Plastično, to znači da će grupa u kojoj je maksimalno 24 djece i s kojom u većini vremena u danu radi obično jedan odgojitelj, osim u vrijeme ručka kada ih je dvoje, imati mogućnost da naraste na 29 djece.

Svatko tko je roditelj zna koliko je teško brinuti se i o samo jednom djetetu predškolskog uzrasta, kamoli njih 29. I tako umjesto da smanjujemo broj djece u skupinama, olakšavamo rad odgojiteljima, otvaramo nove vrtiće, u Hrvatskoj se otvara mogućnost uvećanja skupina. Ovaj je prijedlog prošo mimo radara i za njega roditelji još uvijek ne znaju. Teško je, iskreno, i pojmiti što to točno znači.
 

Ana je majka dvogodišnjeg dječaka. Dok ih vrijeme služi svako jutro prije nego otkuca 9 sati kolicima stižu u vrtić. Sinčić se dobro adaptirao. Veselo je i zadovoljno dijete. Ana je sretna jer je sina ostavila na brigu ženama za koje smatra da su čudotvorke. S njih 15 do 20 jasličara. Onih starijih u grupama je još i više. Najavom da bi se u grupi moglo naći još nekoliko djece, u najmanju je ruku kaže, ostala u čudu, zbunjena, neugodno iznenađena.

- S jedne strane je to tetama opterećenje, i sada im je opterećenje, jer u jasličkoj grupi gdje je moj sin, rijetko tko zna pričati, rijetko tko zna reći je li žedan ili gladan, pa ih treba oprati, začas je tamo gdje ne treba biti, makni ga.... S njih 15 takvih u grupi to je stvarno teško. Ne znam koliko se stignu baviti metodičkim igrama i ne bih im zamjerala i da ne uspiju jer se s tako malima teško organizirati. Ali vidim da je on zadovoljno dijete i tete ga pohvale pa sam i ja sretna, kaže Ana.

Tek su rijetki roditelji koje smo zaustavili ispred zagrebačkih vrtića, čuli za upozorenje Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske da bi se mogao donijeti Zakon kojim bi se broj djece u skupinama povećao do 20%.



Dio u kojem se to propisuje glasio bi ovako:

„Iznimno, sukladno iskazanim potrebama djece i roditelja za upis u dječji vrtić osnivač dječjeg vrtića može za pojedinu pedagošku godinu svojim aktom utvrditi do 20% veći broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama u odnosu na broj djece utvrđen Državnim pedagoškim standardom za predškolski odgoj i naobrazbu“.

Iz Sindikata upozoravaju da je to suprotno onome što propisuje Državni pedagoški standard. Naglašavaju kako nije ni okončan rad radne skupine koja je trebala usuglasiti tekst izmjena.

Osim povećanja broja djece, izmjene bi omogućile učiteljima da se zaposle u vrtićima bez dana radnog iskustva i bez položenog stručnog ispita. Moći će se natjecati i za ravnateljske pozicije. Odgajatelji su ovim izmjenama zgroženi.

Anita Šipek iz dječjeg vrtića Budućnost radi s najmanjima već 35 godina. Magistrica je ranog i predškolskog odgoja. Upozorava kako je razlika već u samom studiju jer "tete", kako ih mi zovemo smatrajući ih osobama koje "samo" čuvaju našu djecu imaju itekakvo školovanje za profesiju kojom se bave. Nijedna od teta u vrtićima ne može biti bez završenog fakulteta na kojima se polažu predmeti vezani uz specifičnu dob i razvoj djeteta. Školovanje za učitelje drugačije je.

- Naravno da postoje dodirne točke poput psihologije, pedagogije, komunikacije, ali je metodologija i pristup radu da djeca, pogotovo ova najmanja steknu i prošire znanja potpuno drugačija. Ovaj je potez gašenje vatre na nivou države, jer ne znaju kamo bi s viškom učitelja. Trebali su na vrijeme smanjivati upisne kvote, a ne ih sada "ukrcati" u dječje vrtiće. Želim da bude jasno, mi nismo protiv učitelja, ali ovo nije dobro rješenje ni za koga, sve je potpuno krivo postavljeno.

Roditelji su zbunjeni. S jedne strane misle kako odgajateljima svaka pomoć dobro dođe. Ako nema dovoljno kadra majka Ana ne vidi razloga zašto ne uvesti i učitelje.

- Smatram da trebaju proći doškolovanje i kakvu takvu praksu, ali ako su informacije da je na burzi gotovo 450 nezaposlenih odgajatelja, onda doista ne razumijem čemu uvođenje tog kadra, rekla je Ana.



Ni Željko, otac četvero djece nije protiv uvođenja novih kadrova. Smatra kako svima pomoć dobro dođe, i da ako netko ima volju za rad da mu treba pružiti priliku. Kaže kako to govori iz vlastitog iskustva jer je rastrgan na više strana.

- Najstarije dijete ima 6 godina. U školi je u Savskom gaju, drugo dijete je u vrtiću u Remetinečkom gaju, treće u Sloboštini i četvrto u Utrinama. Zašto? Zato što nisu imali kapacitete i zahvaljujući birokraciji. Moje je jedno dijete s posebnim potrebama. Njih je šestero u grupi, i njima bi bilo veliko opterećenje za jednu takvu grupu gdje se trebaju posvetiti svakom djetetu posebno, kaže Željko.

S druge strane, žele da o djeci do polaska u školu brinu stručne, kompetentne, profesionalne osobe. I upravo je u tome problem, upozoravaju odgajatelji. Oni su naglašavaju, kroz obrazovanje stekli kompetencije za rad s najranjivijom skupinom.

Prve tri su najvažnije

Anita Šipek postavlja pitanje mjerodavnom ministarstvu, Vladi i saborskim zastupnicima, članovima radne skupine, ako su prve tri najvažnije, hoćemo li brinuti o kvaliteti odgoja i obrazovanja ili je ta rečenica o prve tri tek trend.

- Hoćemo li doći do toga da zadovoljavamo isključivo fiziološke potrebe djece, kome je u interesu da u grupama bude 30 i više djece, jesu li razmišljali o prostoru gdje će tolika djeca boraviti, pita Šipek. Pa ljudi moji, prije 30 godina smo imali takve skupine i umjesto da napredujemo kao društvo, mi se vraćamo unatrag. I želim naglasiti da kad se ide iz pozicije moći, to je degradiranje, omalovažavanje, to ne donosi boljitak, ističe Šipek.

Financijski nezavidna situacija

Predškolski odgoj i obrazovanje je u nezavidnoj situaciji, smatra Slaven Vukašinec, pravnik u Sindikatu radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske. Dok se, navodi, osnovne i srednje škole, te fakulteti financiraju iz državnog proračuna, predškolski odgoj i obrazovanje financiraju osnivači - gradovi i općine, odnosno lokalna i regionalna samouprava. Tu dolazi do čestih problema zbog neujednačenosti plaća i uvjeta rada.

- Sindikat radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske vodi računa o svim svojim članovima diljem Hrvatske tako da provjerava visinu njihovih plaća, da li se u vrtićima primjenjuje zakon i poštuju radnička prava, te možemo reći da se u dosta vrtića Državni Pedagoški standard (DPS) ne poštuje. Povećanjem od 20% ozakonio bi se preveliki broj djece u grupama. Smatramo da to nije dobro jer je jako puno gradova i općina povuklo sredstva iz EU za gradnju novih vrtića i nema potrebe za pretrpanim odgojno-obrazovnim skupinama. Na kraju krajeva DPS je proizvod struke i oni su jasno rekli što je za djecu dobro, odnosno koliko bi djece trebalo biti u grupi - to nije politička odluka, naglašava Vukašinec.

Naš sindikat djeluje od 1990. godine i uspjeli smo našim radom i suradnjom s vodećim hrvatskim stručnjacima postići osnivanje studija predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno da su odgojitelji visoko obrazovani (VŠS i VSS). Uvođenjem najvišeg stupnja obrazovanja u vrtiće podigli smo kvalitetu predškolskog odgoja i obrazovanja na visoku razinu (jednu od najvećih u zemljama EU), ističe Vukašinec.

Sindikat upozorava kako je i procedura donošenja izmjena nezakonita, te kako se predloženim izmjenama degradira, ponizuje i dovodi u opstojnost kvalitetnog predškolskog odgoja i obrazovanja.

- Navedenim izmjenama dovodi se u pitanje kvaliteta odgoja i obrazovanja djece, jer su ona najvažnija u cijeloj ovoj priči, ali i svrhovitost postojanja fakulteta za odgojitelja. To su preddiplomski sveučilišni studij predškolskog odgoja, stručni studij predškolskog odgoja, sveučilišni diplomski studij za odgojitelja i specijalistički studij predškolskog odgoja - magistra predškolskog odgoja. Sindikat je o svemu obavijestio svoje članove i pisanim putem zatražili smo sastanak u ministarstvu i povratni odgovor još čekamo, rekao je Vukašinec.

Od ministarstva znanosti i obrazovanja, odgovore smo zatražili i mi. Zatražili smo potvrdu jesu li u proceduru doista upućene navedene izmjene, i ako jesu kako je u takvim uvjetima moguće zadovoljiti potrebe svakog djeteta (ne samo fiziološke)? Kakva je kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa i zašto se tim povećanjem krši Državni pedagoški standard? Kako se planira riješiti problem prostora za djecu u slučaju povećanja broja djece u skupinama? Je li točno da će se izmjenama omogućiti zapošljavanje učitelja bez dana radnog iskustva i bez položenog stručnog ispita u dječje vrtiće? Tko su članovi radne skupine koja je predložila ovakve izmjene? Je li točna informacija da su izmjene upućene u proceduru bez da je okončan rad radne skupine? Je li riječ o zbrinjavanju viška učitelja, kako tvrde odgajatelji? Hoće li ministrica predstavnike Sindikata primiti na kako su naveli nekoliko puta traženi sastanak?
Niti s jedne od tri adrese elektroničke pošte na koje smo poslali upit nije stigao odgovor do objave teksta.


Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL


Ministarstvo pod paljbom

Sugovornici iz sindikata, kao i Anita Šipek, ne dobije li sindikat odgovarajući odgovor, naglašavaju da kao jednu od zadnjih mjera uzimaju i mogućnost štrajka.

Državni pedagoški standard možete pročitati ovdje, a članak 22. koji propisuje broj djece u skupinama glasi:
(1) Broj djece u odgojno-obrazovnoj skupini u redovitom programu utvrđuje se ovisno o dobi
djeteta i broju djece s teškoćama uključene u odgojnu skupinu.
(2) U odgojno-obrazovnu skupinu djece u redovitom programu u dobi:
− od navršenih šest do navršenih 12 mjeseci može se uključiti najviše 5 djece,
− od 13 do 18 mjeseci može se uključiti najviše 8 djece,
− od 19 do 24 mjeseca može se uključiti najviše 12 djece,
− u trećoj godini može se uključiti najviše 14 djece,
− u četvrtoj godini može se uključiti najviše 18 djece,
− u petoj godini može se uključiti najviše 20 djece,
− u šestoj godini može se uključiti najviše 23 djece,
− u sedmoj godini do polaska u školu može se uključiti najviše 25 djece