Karlovački ručak za azilante iz Sirije

U Karlovcu je u subotu za deset azilantskih obitelji iz Sirije Medžlis Islamske zajednice organizirao ručak i druženje, na kojem su bili i predstavnici organizacija koje im pomažu u procesu integracije, prije svega UN-ova Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Isusovačka služba za izbjeglice (JRS).

Janko Gredelj
iz JRS-a rekao je da put integracije nije jednostavan. Azilanti moraju nastaviti intenzivno učiti hrvatski jezik, što su započeli u Kutini u Prihvatilištu za tražitelje azila, da bi se pripremili za zapošljavanje te što prije i uspješnije postali samostalni i ravnopravni građani. Naime, ako se u roku od dvije godine ne integriraju, ostat će bez pomoći.

- Ali Hrvatska vapi za radnom snagom, u Karlovcu je sada 20 azilanata prijavljeno na Zavod za zapošljavanje, za sada su dobro prihvaćeni u Karlovcu, dobili smo i prostor od Grada u kojem će kolega Said al Ahmed, koji je u Hrvatskoj devet godina, biti ondje za njih svakog dana i nema straha, rekao je Gredelj.

Mirjana Pogačić iz karlovačkog Centra za socijalnu skrb poželjela je azilantima da život u Karlovcu provedu u miru, zdravlju, veselju i ljubavi, te podsjetila sve okupljene da i mi u Hrvatskoj imamo iskustvo rata, pa i iskustvo rada s ljudima u izbjeglištvu i općenito s ljudima u potrebi.

Renata Kućan iz karlovačke Gradske uprave poželjela je svima dobrodošlicu, posebno djeci koja su već upisana u karlovačke osnovne škole. U četvrtom je razredu prije desetak dana učiteljica Osnovne škole "Braća Seljan" Sanja Ravbar dobila brata i sestru, Kurde iz sirijske obitelji Abdo.

- Jako su lijepo prihvaćeni, jer su krasni, vrijedni i motivirani i s odličnim znanjem matematike. Upravo nam je matematika sada dobar početak suradnje, jer jezična barijera još postoji, ali zbog činjenice da su djeca lijepo prihvaćena vjerujem da će sve biti sjajno, rekla je učiteljica Ravbar.

Njezina učenica Ruja Abdo već je u Kutini učila hrvatski i pomalo govori, a na pitanje novinara ima li prijateljicu odmah odgovara: Da, imaš.  Kaže "jedan Ana i jedan Anđela". Tek za pitanje kako joj se sviđa u školi i u Karlovcu trebala je pomoć prevoditelja i odgovorila na hrvatskom: "Da, dobro, dobro, lijepo".

Iza nje i njene obitelji traumatična su iskustva iz ratom razorenog Alepa, odakle su izbjegli u Tursku, a gdje su ušli u program međunarodne zaštite i dobili azil u hrvatskoj kvoti preseljenja. Država Hrvatska pokriva im uobičajena socijalna i zdravstvena prava, kao i hrvatskim državljanima, ali im plaća i trošak stanovanja (do dvije godine) te 280 sati učenja hrvatskog jezika. Do tada odrasli trebaju naći posao i samostalno se financirati.

Nitko se od azilanata u Karlovcu, rečeno je, nije požalio ni na najmanji znak ksenofobije.