Kitolov kamerom

Buka i veliki i moćni valovi Atlantika. Lov na kitove na Azorima oduvijek je bio važan izvor prihoda njihovim stanovnicima. Unazad 30 godina lov na kitove zakonom je zabranjen, no prihod od kitovog ulja današnjih je dana višestruko nadmašio prihod od vođenih turističkih foto safarija.

Egzotičan vulkanski otok Sao Miguel odnosno Sveti Mihael glavni je i najveći otok arhipelaga Azora smješten usred Atlantika. Udaljen je oko 6000 km od Hrvatske i 2000 km od kontinenta Europe. Njegovih 100 00 stanovnika danas živi od stočarstva, turizma i ribarenja.

- Koće i ribari jako su važni, posebno tunolovci. Imaju posebnu tehniku ribolova na otoku i tunu ne love mrežama, nego jednu po jednu udicama. Puste sitnu živu ribu kao mamac i onda ih love. Ta tehnika ne ugrožava morske kornjače ni dupine - kaže voditelj brodice Francisco Azevedo.

Uz težak ribarski posao na Atlantiku Jovito Kosta rezbari suvenire s morskim motivima za turiste.

- Nisam prestao ribariti. Imam dva posla - ribar i umjetnik. Draže mi je raditi s drvetom, bolje je. Zaradim više novca, zato nastavljam rezbariti za turiste - ispričoa je Kosta.

Blagodati turizma na ovom udaljenom otoku nisu osjetili samo njegovi stanovnici. Zbog turizma njihovo se stajalište prema kitovima potpuno promijenilo. Nekada njihovi krvnici postali su im najveći zaštitnici.

- Lov na kitove je međunarodno zabranjen 1984., ali na Azorima izlovljavani su do 1987. - objašnjava morska biologinja Gina Salazar.

3-4 godine poslije organizirana su prva vođena promatranja kitova za turiste.

Topla golfska struja koja osigurava blagu klimu na otoku cijele godine zaslužna je i za učestale posjete kitova.

- Mnoštvo hranjivih tvari nastaje u sjevernom Atlantiku, njegovu istočnom dijelu. S golfskom strujom stižu ovamo na Azore. Zbog hranjivih sastojaka ima više planktona, a time i riba, pa tako i više kitova - kaže Salazar.

Nekoliko agencija na otoku organizira promatranje kitova za posjetitelje. Cjelodnevni aranžman počinje kratkim predavanjem o vrstama i važnosti zaštite kitova. Brzi čamci prevoze turiste na udaljene lokacije uokolo otoka na kojima se po dugogodišnjem iskustvu pretpostavlja da će se kitovi pojaviti, no garancije nema.

- Treba vam samo malo sreće. Koji put su malo dalje od otoka, koji put bliže, kao danas. Ovisi samo o sreći hoćete li ih vidjeti - naglašava Salazar.

Zbog nemirnog mora, velikih valova, teško je snimiti dobar kadar, a očekivanja su velika. Zbog strogih pravila ne smije se suviše približavati kitovima.

- Nikada ih ne progonimo. Pratimo ih sa stražnje strane. Smisao nije progoniti ih nego ih pokazati posjetiteljima. Najvažnije je ne ometati predvodnika. Moraju se osjećati slobodno, da mogu otići kad požele. To je najvažnije. Nastojimo ih što manje ometati - objašnjava voditelj brodice Azevedo.

- Uvijek moramo držati razmak od najmanje 50 metara. No koji put životinje nam zbog zanatiželje same priđu. Tada se ne mičemo da ih ne ometamo. Imaju sustave za orijentaciju eholokatore koji proizvode zvukove. Ponekad ih zvuk naših motora ometa a to ne želimo pa ih ugasimo - dodaje Salazar.

Na tri lokacije u daljini vidjeli smo nekoliko vrsta kitova. Plovimo u društvu najvećih mesoždera na svijetu, golemih ulješura. I strašni je zubati Moby Dik bio upravo ulješura. Njihovo se ulje i salo upotrebljavalo za proizvodnju eksploziva, kao gorivo za svjetiljke, ulje za podmazivanje, sirovina za margarin, sapun i kozmetičke kreme i parfeme. Danas su zaštićena vrsta i nakon 300 godina lova napokon u miru plivaju oceanima.

- Vidjeli smo kitove, bila su tri kita, mama, tata i beba i dolazili su prema nama. A najsmješnije je bilo kad su se odmarali da im je glava bila izvan vode a tijelo u vodi. Frcali su vodu i bilo je baš fora. Na kraju su digli rep i nestali u dubini - ispričala je Nola Rataj.

- Mužjaci ulješure znatno su veći od ženki. Mogu narasti do 18 metara dok su ženke duge 12 metara. Odlično je vrijeme za promatranje jer upravo migriraju prema sjeveru a budući da je ovdje u oceanu mnogo hrane, samo dođu, prezalogaje i krenu dalje na sjever - kaže morska biologinja Gina Salazar.

Cjelodnevni izlet završava na otočiću koji je nekada bio njihovo stratište. Njegova plitka laguna služila je za preradu mesa i sala. Willa Franca du Campo, bazaltni otok prije 4000 g. vulkanskom se erupcijom izdignuo s dna oceana. Danas je jedan od najmanjih prirodnih rezervata na svijetu.

To je prirodni rezervat za ptice i ribe. Ondje je potpuno zabranjen ribolov cijele godine. Također zabranjeni su posjeti otoku zimi. Na njega se može samo 4 mjeseca godišnje i samo ga 400 gostiju smije posjetiti u jednom danu.

Iako su tek u posljednjih 5 godina turistički procvali, Azori oceanom brode u pravom smjeru održivosti, ugodnog života, prosperiteta, ali i zaštite endemične prirode i ekosustava.