Lov na ljudsku neman

Kaštelanski ribar Antun Frančić već 45 godina je na moru. More i ribarenje njegov je stil života. Nema mjesta na Jadranu gdje nije bacio mreže. Nedavno se u Rogoznici dogodio incident - na površinu je umjesto ribe izvukao bačvu punu cementa sa željeznim šiljcima.

Dana 25. prosinca iz Kaštela su zaplovili prema Rogoznici. Stigla je dojava da se pojavila palamida. Kao i uvijek do sada, iskusni ribari znaju da za pune mreže treba i puno strpljenja, na zimu i buru odavno su se naviknuli.

- Čekali smo, pojavilo se nešto sitno, bacili mreže, a pola mreže ostalo u moru - priča Antun Frančić Franko i kaže da su za ove trapule na dnu mora saznali  još prije dvije godine, no nisu htjeli vjerovati u takve priče.

- U Šibeniku u uvali Peleš da su bačene bačve pune betona, ali to ne može shvatiti zdrav razum, ne možeš shvatiti da to može netko napraviti - kaže.

Sve je prijavljeno nadležnim službama od policije do lučkog kapetana u Rogoznici.

Antun Frančić Franko na moru je od svoje 15. godine. Ljubav prema ribi i navigavanju prenio je i na svoje sinove. Obiteljski posao dijele s 18 zaposlenika.

Umirovljeni ribar Šime Šadac dio je tima. Iskusna ruka na moru, ali i na kopnu, jedan je od rijetkih koji zna pokrpati mreže.

- To je tužno, ja sam takve stvari doživljavao pod Velebitom - ljudi uzimaju za pravo nešto šta nije njihovo. Država ne funkcionira, nego se ide linijom manjeg otpora - ogorčen je Šadac.

Šteta je velika, samo krpanje mreža - oko 100 tisuća kuna. Dane izgubljene na kopnu Franko ne želi ni računati. Deset obitelji s područja Kaštela živi od njihova isplovljavanja. A iznad svega poštuje i cijeni more. I baš zato neće odustati dok ne ulovi tu ljudsku neman.