Kad se dobre ruke slože, sve se može!

Sve je počelo kada je Nikolina Črlenec objavila na Facebooku apel za pomoć svom sumještanu Stjepanu Markušiću, zvanom Stručnjak ili Bubi.

Stjepan živi u zagorskom mjestu Gornjaki pokraj Hrašćine. I to onako kako nitko ne bi trebao živjeti - u hladnoći i neimaštini. Teško smo i pronašli njegovu kuću. S ceste skoro pa se nije ni vidjela zbog grmlje koje je ispunilo njegovo dvorište. Sam Bubi je dobar, skroman, veseo i uvijek spreman pomoći. Razumije se u mehanici i zna popraviti ponešto ljudima iz mjesta. Iako je nekad uredno radio i primao plaću, danas je sam, bolestan, nezaposlen i bez ikakvih primanja. Trebao je pomoć...



Nakon Nikolinine objave i našeg priloga, pokrenula se lavina dobrote. Puno je ljudi bilo spremno pomoć. Neki su donirali odjeću, drugi hranu, treći novac...

Okupila se i mlada ekipa i organizirala radnu akciju. Zasukali su rukave i u samo jednom danu napravili čuda.

- Puno je ljudi ponudilo svoju fizičku pomoć. I psihičku - trebaš imati želudac prvo to sve unutra očistiti. Ponudili su i stvari koji im doma ne trebaju - stari krevet, koji mu je dobro došao. Moram pohvaliti jednu gospođu, gospođu Goju iz Amerike. Ona je donirala 500 dolara pa smo mu danas kupili novu peć. Tako da veliko hvala njoj - kaže Nikolina i zahvaljuje i dečkima iz Zagreba koji su gletali i farbali u kući.

Najviše su se javili mještani, susjedi preko brega - smije se Nikolina i stalno zahvaljuje svima.

Stjepanova je kuća bila zatrpana starim i nepotrebnim stvarima, koje je on skupljao cijeli život. No, prihvatio je ideju rastati se od njih.

- Mislila sam da se ne bude mogao rastati od stvari, da mu bude bilo teško. Jer ipak, skuplja si to godinama. Ali je samo rekao: Nosite van, bacite! Jedino što dečki bacili od njegove mame staru šivaću mašinu, pa se je skoro rasplakao. Morali smo s dna kontejnera čupati van šivaću mašinu - kaže Nikolina koja je na radnu akciju kod Bubija dovela i svoju dvogodišnju curicu Emili.

Do kraja dana, zajedničkim naporima, dvorište je bilo čisto i uredno, drva narezana i posložena, a u pospremljenoj sobi s novim krevetom, bilo je toplo i ugodno.

Tko je bio sretniji - Bubi ili ekipa koja je cijeli dan radila za njega, nismo mogli procijeniti.

Evo kako je sve izgledalo: