Zašto se javnost solidarizirala s Filipom?

U Splitu troje mrtvih i uništen život Filipa Zavadlava, osumnjičenog za ubojstva. To je slučaj koji od 11. siječnja još uvijek traži odgovore odgovornih. Ono što ga čini drugačijim jeste to što se dio javnosti solidarizirao s osumnjičenikom. U HRT-ovoj emisiji Labirint novinarka Sanja Mikleušević Pavić istražila je zašto.

Usred dana 11. siječnja u splitskom Varošu odjeknuli su rafali. Meci su se zabijali i u obližnje kuće. Osim 38-godišnjem Jurici Torlaku, Filip Zavadlav je u ubilačkom pohodu presudio i svojim vršnjacima Marinu Bobanu i Marinu Ožiću Paiću. Nakon tri sata uhićen je u lokalnom kafiću gdje je sjedio u društvu oca i brata. U stanju potpune rastrojenosti Filip je prevezen u zatvorsku bolnicu u Zagrebu.

Kao nikad dosad, društvene mreže preplavile su poruke potpore Filipu. Na zahtjev grupe "Pravda za Filipa" obranu osumnjičenog prihvatio je odvjetnik, rođeni Splićanin Branko Šerić. Iskusni sudac, a potom odvjetnik, kaže kako ovakav slučaj ne pamti.

Mediji su ubrzo otkrili da je Filip Zavadlav kao dječak nastupio u emisiji "Dica sritnih lica". No djetinjstvo mu je, baš kao  i dvojici mlađe braće, bilo sve samo ne "sritno". I otac i majka su bivši ovisnici. U kakvim su uvjetima živjeli govori i podatak da je 13-godišnji Filip zajedno s mlađim bratom došao u policijsku postaju i prijavio majku koja ih je pretukla. No nisu izuzeti iz obitelji koja je pod nadzorom socijalne skrbi bila od 1997. godine.

- To nije  bilo zanemarivanje u tolikoj mjeri da bi u stvari dovelo do nekih jačih mjera, tipa izdvajanje djece  iz obitelji. Ta se mjera izriče  kada  obitelj ima određenih poteškoća vezanih za materijalno stanje, zdravstveno stanje, probleme djeteta u školi, kazala je Marina Pokrajac, voditeljica pravnih poslova Centra za socijalnu skrb Split.

Mjera nadzora i podrške trajala je do 2016., kada je najmlađe dijete u obitelji postalo punoljetno.

Trojica dječaka bila su zanemarena, često gladna i prepuštena sama sebi. Poznanici i prijatelji tvrde da su im roditelji bili nasilni, mlađa braća ovisnici, ali Filip drugačiji, inteligentan, pristojan, borben, sportaš sa željom da se izvuče. Završio je Pomorsku školu, dobio posao na brodu, uz pomoć časne sestre  našao stan i odselio se.

Zašto se Filip odlučio na strašan čin, pitanje je na koje odgovor nastoje naći  svi, od medija do stručnjaka.

Karlovački defektolog Zvonimir Tonšetić kazao je da se Filip sigurno imao kome obratiti, ali da vjerojatno nije znao na koja vrata treba pokucati.

- To je jedna od stvari  koju  pokušavamo  naučiti našu djecu, da  nauče  tražiti pomoć, kaže Tonšetić. S obzirom na iskustvo, jer radi s djecom čije je djetinjstvo slično Filipovom, Tonšetić naglašava da se Fillip nalazi na mjestu gdje uopće nije trebao biti. "Koliko je on počinitelj, toliko je i žrtva", kazao je.

Prema  policijskim izvješćima, Filipove žrtve imale su problema sa zakonom. No Marino Ožić Paić, zvan Pajser, slučajna je žrtva. Na glavi je imao kacigu i vozio je skuter sličan onome koji vozi čovjek kojeg je Filip  tražio.

Sitne preprodavače droge, kako se navodi, Filip je ubio jer su ga zbog bratovih dugova tukli i iznuđivali. No i njegove žrtve imaju svoju povijest. Jurica Torlak je 2004. godine na pješačkom prijelazu motorom usmrtio  8-godišnju djevojčicu. Osuđen je na  tri godine zatvora. Svjedoci kažu da je od tada obolio na živce.

Javnosti se  obratio i pomorac Renato Boban, stric pokojnog Marina Bobana. Kazao je da njegov nećak dolazi iz narušene obitelji, da nije bio "cvijeće", ubojicu donekle razumije, ali ne i one koji ga smatraju herojem.

No spirala nasilja nije stala. Skupina mladića pretukla je Filipova brata Stanislava koji je nakon  toga dobio policijsku zaštitu.

I dalje su otvorena pitanja zašto je Filip, kojega čeka duga zatvorska kazna, krenuo na put bez povratka? Je li kao nekada mogao ušetati u policijsku postaju, prijaviti prijetnje i vjerovati sustavu koji ga je toliko puta iznevjerio?