Potresno svjedočanstvo posljednjeg logoraša koji je napustio Auschwitz-Birkenau

Ono što su većini nas informacije i podaci iz knjiga, njemu su sjećanja. Svjedočio je jednom od najgorih zločina i stradanja u ljudskoj povijesti. Sa zloglasnim natpisom "Arbeit macht frei", "Rad oslobađa!" - suočio se kao dječak. Opatijac Oleg Mandić posljednji je logoraš koji je napustio nacistički logor Auschwitz-Birkenau.

Sjećanja su blijedjela, kaže, ali nikad im nije dopustio da odu u zaborav. Do svoje 11. godine gospodin Oleg imao je gotovo idilično djetinjstvo. Odrastao je u Voloskom, uz djeda i baku, mamu i tatu. Volosko i Opatija tada su bili dio Italije. Nono Ante i otac Oleg bili su poznati antifašisti. Kada je 9. rujna 1943. Italija kapitulirala, u Opatiji je osnovana narodna vlast, na čelu s nonom Antom.

Sloboda je trajala samo tjedan dana sve dok nisu došli Nijemci. Tata i djed preko Učke otišli su u partizane. Gospodin Oleg, njegova mama Nevenka i baka Olga ostali su u Voloskom. Iako je bilo pokušaja da prebjegnu u partizane, nisu uspjeli. Bili su izloženi čestim premetačinama i saslušanjima, a 15. svibnja 1944. su ih zarobili.

Prvo su odvezeni u riječki zatvor, potom u tršćanski. Nakon dva mjeseca stočnim vlakom odvezeni su u nepoznato. Nakon dolaska počeo je uobičajen postupak. Ljudi su postali logoraši. Do kraja dana izgubio je ime i postao samo broj - 198488.

- Nije nam trebalo ni 7 dana da uđemo u logorski ritam. A to je značio truditi se da preživiš od jutra do navečer i da legneš živ. A onda hoćeš li se probuditi ujutro, to je veliko pitanje, ako ćeš se ujutro probuditi onda ok, onda ćeš se još jedan dan boriti da dočekaš večer i opet sve ispočetka. Ako se ne probudiš, možda još bolje. Jer si siguran da ti se više ništa strašnoga neće dogoditi, govori.

Logor za uništavanje uništava sve ljudsko. Nestaju društvena pravila koja vrijede u civiliziranom svijetu. Svako jutro održavalo se prozivanje, takozvani apel.

- Režim življenja je takav da najzdraviji koji dođe, za 6 mjeseci treba umrijeti. Stres, glad, psihički napori, bolesti - ako se držite propisanog režima, umireš za sedam mjeseci, dodaje.

U Auschwitzu  je bio osam mjeseci. Neko vrijeme zajedno s mamom i bakom, onda zbog bolesti u bolničkoj baraki, čak i na odjelu zloglasnog doktora Mengelea. Dočekali su siječanj 1945. kada je Auschwitz oslobođen.

Kako su djed Ante i otac Oleg, kao članovi ZAVNOH-a i AVNOJ-a, tijekom rata bili uz predsjednika Tita, gospodina Olega i njegove ruska je vojska odvezla u Moskvu te zatim u Jugoslaviju. Poslije rata završio je pravni fakultet, osnovao obitelj i imao uspješnu karijeru.

Napokon, vratio se onamo gdje je sve i počelo - u Volosko i Opatiju, gdje danas živi sa suprugom Duškom. Otkako je u mirovini, aktivan je u opatijskoj udruzi antifašista. Često odlazi u Italiju gdje održava predavanja o fašizmu i Auschwitzu.