Sena Krupić: Zašto nitko nije zaustavio opasnog vozača?

Aleksandar Bogdanović, osječki glumac, te je subote 21. prosinca bio na samo nekoliko koraka od svog doma. Suluda vožnja 22-godišnjaka zauvijek ga je zaustavila. Suze i bol njegovih najmilijih prozivaju sve one koji opasnog vozača nisu na vrijeme zaustavili.

- Svakom je davao on je za meni bio veliki čovjek i s njim se nisi mogao posvađati. To je bilo jako teško. Bio je svoj, bio je kompletan, bio je prvak drame, bila sam ponosna na njega, rekla je Sena Krupić, udovica Aleksandra Bogdanovića.

- U nekoj normalnoj razvijenoj zemlji to se ne bi dogodilo. On je imao predstavu, imao je Beketa. Oko pola devet je poslao poruku da je gotov, da će malo sjesti i da kreće. Imao je puno teksta za učiti jer 17.01 je bila premijera. Uvijek je išao istim putem na 15 minuta od kuće, ja sam bila u dnevnom boravku i Jan je tamo zaspao. Ja sam poslala poruku pošto je prošlo već dosta vremena da li je sve o.k. On tu poruku nikad nije pročitao. Nakon dvije minute čula sam udarac. To je bilo kao da je tenk odvalio u zgradu. Samo sam molila boga kad sam išla prema prozoru. Vidjela sam Saleta da leži na cesti, sjeća se Sena. 

- Četvrti dan, oni su 2.40 proglasili smrt mozga i to je bilo grozno iskustvo. Netko vas nazove i mi smo došli tamo. Ja sam jedino pitala  da li je on živ. Doktorica je rekla da diše, a ja sam pomislila kako imamo neko novo krvarenje i oni će to srediti. Sale će se izvući... Bile su dvije doktorice... Jedna  je rekla, ali on je umro. To je zapravo bio trenutak kada sam pomislila da sanjam. Da je sve to nestvarno. Onda sam otišla u sobu i on je izgledao kao i ta prva tri dana. Jednostavno je spavao, govori Sena.

- Zapravo, taj dan njegov mozak to nije izdržao. Oni su tu proglasili smrt i bilo je grozno oprostiti se od njega jer nije izgledalo kao da je umro, neutješna je Sena.

- Ja jednostavno nisam htjela prihvatiti da je on stvarno umro. On je za mene izgledao kao da i dalje spava i nakon dosta vremena što su me uvjeravali da je on umro, da više nije tu, ja sam zamolila njegovu sestru, ako može da potpiše. Ja stvarno nisam mogla shvatiti da je on umro. Nije izgledao da je umro, rekla je.

- Mislim da dječak koji je to napravio, prvo nije svjestan srazmjera, patnje koju je nanio ljudima koji su ostali iza Aleksandra. Nije samo on kriv u tome. Krivi smo svi mi, sustav je kriv, krivi su njegovi roditelji,  krivi su roditelji od te djevojčice koja mu je konstantno davala ključeve od auta, naglašava Sena.

- To je djevojka čija je sestra 2014. prouzrokovala tešku nesreću i poginula. Znači ništa nisu naučili iz toga, govori.

- 2017. je prouzrokovao na Štrosmajerovoj ulici tešku saobraćajnu nesreću s dva druga dječaka u autu. Nakon toga je napisao na Facebooku status: Branislav Smiljanić se osjeća hrabro! Ne znam je l' se sad osjeća hrabro, pita se Sena. 

- Ako ti roditelji nisu mogli vladati tim dječakom, postoji zakon, postoji policija. Svaki put kad je izašao van i sjeo u vozilo, njegov tata, pošto je policajac, je trebao nazvati policiju i reći moj sin je u autu nema vozačku dozvolu zaustavite ga, govori Sena.

- Da je taj dječak vozio 50 na sat ,onako kako je propisano, pa da stvarno nije vidio pješaka pa da ga je stvarno iz neopreza udario, Aleksandar bi danas bio živ. U to sam sigurna. Da je vozio 70 na sat, da je kočio, da je imalo razmišljao, Aleksandar bi isto bio živ. Ovdje ne postoje tragovi kočenja, brzina je preko sto na sat, nema se vozačka dozvola. Pobjegli su i sakrili su se. Da im nije ispala tablica, ja sam uvjerena da se počinitelji nikada ne bi javili sami, ogorčena je Sena.

- Vi danas kad izađete van, to su BMW terenci, to su djeca koja piju litre alkohola. Oni imaju za kokain. Odakle im sve to, tko im dopušta da sve to imaju, pita se Sena.

- Ne bi voljela da se on nađe na slobodi i da pomisli da može pobjeći iz zemlje, naglasila je.

- Netko vam potpuno upropasti život, ne na mjesec, ne na dva... život. Ijan će biti dijete obilježeno tragedijom, bez oca. I Aleksandrove dvije kćeri isto tako. Meni je odneseno nešto što sam obožavala. Jako smo se voljeli, rekla je.

- Te večeri se Aleksandar nije vratio i Ijan je pitao gdje je tata, a ja sam odgovorila da tata radi na jednoj dugačkoj predstavi i da ga nećemo uskoro vidjeti. On je gledao i nekako je tu stalo zato što je on navikao da se poslije predstave vraća. Nakon par dana pitao je koliko puta mora prespavati da vidi tatu. Rekla sam da idemo noć po noć pa ćemo vidjeti. Opet je prošlo par dana, bili smo na gimnastici onda sam ga vidjela da gleda. Neka djevojčica je vikala tata, tata i onda se on okrenuo i pitao me pa dobro do kad ta predstava traje. To je bio taj trenutak gdje sam mu morala reći da ga više neće niti vidjeti, govori Sena.

- Rekla sam, znaš što, tata je završio s tom predstavom, ali je počeo raditi na jednoj novoj predstavi i on više nije tu. On me pogledao i ja sam rekla da ga više nećemo vidjeti. Njemu je bilo jako teško. Pitao je gdje je otišao, nazovi ga. Onda sam rekla kako je on otišao, on je gore na zvjezdicama, on je na oblaku i radi jednu veliku i dugačku predstavu. Rekao mi je da ga nazovem, a ja sam rekla kako tamo nema mobitela, nema signala. Ijan se dosjetio da će uzeti jednu zvjezdicu,a tata neka uzme drugu i on će ga zvati, priča Sena.

- Postoje trenuci kada on sjedne, ima pidžamu koju vrti i  onda gleda negdje. Vidim da je tužan i neko vrijeme ću ga ostaviti u toj tuzi jer on isto mora proći svoje tugovanje za Aleksandrom, a onda kad budemo spremni i on i ja,
onda ćemo polako početi gledati da Ijan zna, da ne zaboravi tatu, tko mu je bio tata, rekla je.

- Nekako ja još uvijek ne vjerujem da njega stvarno nema i svaki dan kao da čekam da se nešto promijeni, iako sve više shvaćam da se ništa neće promijeniti, da njega stvarno nema, neutješna je Sena.