Do kada ćemo okretati glavu i dopuštati ugnjetavanje manjina?

Mnoge je šokirala snimka nedavnog događaja u Imotskom i izazvala lavinu osuda. Organizatori karnevalske povorke odlučili su spaliti lutku istospolnog para s djetetom.

Ivo Šegota kaže kako osjećaj kad shvatite da ste gej i kad odrastate kao gej najprije izaziva zbunjenost.

- Ne vidite nikoga tko je sličan vama. Vidite tu jednu matricu po kojoj se svi ponašaju. To je matrica dječaci se zaljubljuju u djevojčice, djevojčice u dječake, a vi nekako iskačete iz tog uzorka. U vrijeme kad sam ja odrastao nisam znao kako će reagirati učiteljica u školi i moji roditelji. Jer stalno mislite da ste jedini. Vi to morate što duže sakrivati, kaže Šegota.

Mladen Kožić objašnjava kako su znali svi oko njega, jedino je imao smrtni strah reći roditeljima.

- Trebalo je dosta godina dok sam se odvažio reći roditeljima. Kad sam im rekao, to je bilo za jednim obiteljskim ručkom. Majka je potpuno mirno to prihvatila u tom trenutku, otac baš i nije dobro prihvatio. Primio je toliko loše da više sa mnom ne priča. Zadnje što mi je rekao je da me više nikada ne želi vidjeti. Da više nikada ne smijem doći svojoj kući. Prihvaćam njegovu odluku. Nikad nisam saznao zbog čega on ili neki drugi roditelj više ne želi vidjeti svoje dijete koje voli isti spol, kaže Kožić.   

Šegota ističe kako bi Mladen i on htjeli biti roditelji, ali u Hrvatskoj im to još ne uspijeva.

- To što se dogodilo u Imotskom, spaljivanje istospolnog para, jedna je ružna slika, jako nas je to potreslo. Ne toliko zbog naše želje da postanemo udomitelji. Najveći šok je što su dolje spalili dijete. To je nešto neoprostivo. Na karnevalima su se uvijek spaljivali moćnici, a u ovoj situaciji jedna manjinska skupina, zajedno s djetetom. To je protivno cijeloj logici karnevala. To nije dobra slika za naše društvo i nadam se da će reakcija koja se dogodila izazvati promjene u društvu, državi i Imotskom, kaže Šegota. 

Gordan Bosanac, aktivist za ljudska prava, smatra kako uvijek netko mora probiti led, netko se mora odreći privatnog kao što su se odrekli Šegota i Kožić.

- Moraju ući u sukob s institucijama. Ali ono što je važno i što je inspirativno u aktivizmu - koliko god da se osjećate da ste sve izgubili i da nećete uspjeti, kad sve stavite u malo širi kontekst, znate da radite dobru stvar koja će mnogim gej i lezbijskim parovima omogućiti usvajanje djece. To su važne poruke za gejeve i lezbijke koje žive u manjim sredinama. Oni potiču solidarnost u društvu koja se sve više rastače, ističe Gordan Bosanac.

Kožić kaže kako su oni zapravo sretni ljudi.

- Pokušavam razumjeti one koji žive oko nas i prave se gluhi kad netko u kući pored mlati ženu ili kad izgladnjuje dijete, tada ne vide i ne čuju ništa, a sad su se jako potrudili svim silama da spriječe Ivu i mene da udomimo dijete koje su vlastiti roditelji zaboravili. Mi nismo iscrpljeni, mi nismo poraženi i imamo jako puno energije i spremni smo koliko god treba vremena posvetiti toj djeci koja će u naš dom sigurno doći. Hoće li to biti za mjesec, dva, tri ili sljedeće proljeće, vidjet ćemo, ističe Kožić.