Švedski pristup izaziva prijepore

Švedski liječnik Jon Tallinger usred pandemije uzeo je dopust, izvadio kameru - i počeo snimati. Prozvao se dr. Zviždačem. Jedan je od rijetkih koji se protivi švedskom načinu borbe protiv pandemije. Upozorava na  direktivu koju su, tvrdi, dobili švedski liječnici - starijim osobama zaraženima koronavirusom preporučuje se morfij, a ne kisik. Šveđani ipak više vjeruju svojem glavnom epidemiologu.





Objavljujući videe na YouTubeu i Facebooku, upozorava na problem. Pritom se ne libi, kaže nam, ismijavati samoga sebe.

- Svi vole gledati u klauna. Ako ponekad učinite sve da biste se ponašali kao klaun, sigurno ćete imati grupu sljedbenika koji će vas pratiti i dijeliti vaš sadržaj samo radi zabave. A s time dolazi i pažnja, kaže nam.

Desetak godina radi kao liječnik obiteljske medicine u malom gradiću Tranås na jugu Švedske. U privatnoj klinici u kojoj radi uzeo je osobni dopust kako bi se borio protiv švedskog načina borbe protiv pandemije. Supruga ga podržava.

- Sam sa sobom donio sam utemeljenu odluku, posjeo suprugu i rekao joj da ću raditi nešto gdje nitko neće mariti što sam radio prije ovoga. I to joj je bilo u redu. Ako ostanem bez posla sve dok ne umrem, znajući da sam spasio 20.000 ljudi, to je u redu. Otkaz nije tako strašna stvar, nastavlja.

Njegov cilj - kisik za starije. Progovara o direktivi koju su švedski liječnici, tvrdi, dobili. Uz individuali pristup, jer svatko je slučaj za sebe, umjesto kisika, uputa - dajte im morfij. Previše morfija rezultira smrću, upozorava.

- Nema kisika u domovima za starije. Nije bilo pokušaja da ga se nabavi. Umjesto toga rečeno je da nije potreban za stare ljude koji imaju koronavirus. Ako dobijete morfij u velikoj dozi, razlog umiranja je to što on priguši signal koji mozak šalje tijelu da diše. Dakle, ako ga date nekome i on ne umre, morfij mu samo smanji nagon za disanjem. Pa ako ga date nekome tko se već guši, manje bi disao, što bi ga dovelo do ruba smrti, objašnjava nam.

Švedska po njemu ima vrlo blag odgovor na pandemiju. Nedovoljan.

- Čujemo da postoji neka vrsta strategije koja podrazumijeva "imunitet krda". Ali ovo je vrlo neobičan pojam za upotrebu izvan područja cijepljenja. Budući da je "imunitet krda" samo mjera, a cijepljenje je uspješno u populaciji. Ako to primijenite kao metodu za borbu protiv pandemije, to nije racionalno, jer izbavljati pučanstvo na temelju "imuniteta krda" nije strategija, to samo znači da ne radite ništa. A ne činiti ništa nije strategija, kaže.

Šveđani nisu zatvarali škole. Tallinger smatra da mogu ostati otvorene samo pod određenim uvjetima.

- Mislim da biste mogli imati otvorene škole, ako biste zaštitili sve osoblje u tim prostorima, ako bi maske bile obvezne za sve članove društva, pa čak i zakonski odrediti da ne možete u javnost ako ne nosite masku. I ako se doista pravilno brinete o starijim osobama, štitite ih i naravno, pazite da dobiju kisik svi kojima je potreban. Onda bih to možda i podupirao, kaže.

Isti je odgovor i za kafiće i restorane.

- Morate imati strategiju da biste ju nazvali strategijom. Naravno da bi ljudima bilo teško imati maske u restoranima, jer tada ne možete jesti i piti. Ali, ako ste imali izuzetno stroge mjere u drugim područjima, možda bi mogla postojati mogućnost da Šveđani hodaju uokolo bez ikakvih problema, dodaje.

Osim načina kako se bori protiv pandemije, smetaju ga i neki drugi švedski pristupi, primjerice:

- U Švedskoj više ne smijemo nositi liječničke kute. Postalo je manje ili više ilegalno da liječnici nose laboratorijsku kutu. Rečeno je da će se dugi rukavi uprljati i to postaje sanitarni problem. Kuta je svojevrsni simbol liječnika i to im je oduzeto, što je stvorilo veliku zbrku zapravo, zato što pacijenti ne znaju tko je liječnik. No pronašli su rješenje za taj problem, sada nosite crveni gumb ako ste doktor, dodaje.

Potporu i pažnju ima, ali ne od mainstream medija. Ni vlast još  nije reagirala.

- Nisam dobio ni pozitivnu ni negativnu reakciju. Znam da sam dobro poznat u Švedskoj, ali ne dobivam pažnju mainstream medija.

Bori se i po cijenu da mu to ugrozi egzistenciju.

- Mislim, bio sam siromašan prije nego što sam postao liječnik, bio sam bez posla kad sam upoznao svoju ženu. Obrazovao sam se. Bili smo siromašni, stvarno siromašni zajedno, i bili smo sretni. Znate, u Švedskoj nitko ne gladuje, tako da me ništa ne bi moglo omesti da govorim istinu. Biti bez posla nije tako strašno!, zaključuje.

Švedska metoda: osobna odgovornost građana





Socijalna distanca i ostanak kod kuće u Švedskoj su od početka pandemije preporuka, ne mjera. Njihova metoda je: osobna odgovornost građana. Nema propusnica, policijskih intervencija. Zabranili su okupljanja do 50 ljudi.

Dok se Hrvatska na njega tek ima priviknuti, Švedska "novo normalno" nije ni prestala živjeti. Nisu zatvarali vrtiće, škole, parkove, kafiće, restorane.

Susjedi su odabrali restrikcije. Statistika je neumoljiva - Šveđani imaju rekordnu stopu smrtnosti među skandinavskim zemljama. Do 9. svibnja 2020. bilježe ukupno 25.265 zaraženih i 3175 smrtnih slučajeva. Za usporedbu, do istoga datuma Norveška broji ukupno 8055 zaraženih i 218 umrlih. Danska 10.218 zaraženih i 522 umrlih.

Šveđani trče maraton. Stoga - prave mjere u pravo vrijeme, kažu. Zatvaranje svega trenutno nije jedna od njih.

Imaju povjerenja u Andersa Tegnella, toliko da neki tetoviraju njegov lik na dijelove tijela. Postao je zaštitno lice švedskog atipičnog pristupa. Taj vodeći švedski epidemiolog s 30 godina iskustva smatra da se pandemiju ne može zaustaviti bez cjepiva, a to bi moglo potrajati. Dotad - svijet ne može stati.


Anders Tegnell, vodeći švedski epidemiolog, foto: Claudio Bresciani, Reuters

Vjeruje mu i Tatjana Tanja Krajinović. U Švedskoj živi već 28 godina. Radi u Stockholmu, u Kraljevskoj palači, kao inženjerka informatike.

I tamo svaki dan prate presice. Ali nisu, kaže nam, opterećeni brojkama - koliko je zaraženih, umrlih, koliko ih se oporavilo.

- U hrvatskim vijestima stalno se jedno te isto ponavlja. Ovdje uopće ne. Ovdje to pokušavaju smanjiti što je više moguće. Informacije su dostupne, ali ne bombardiraju nas s tim brojevima, kaže.

Za one koji žele znati više, tu je službena stranica Folkhälsomyndighetena, švedske inačice HZJZ-a. Građanima je dostupna i aplikacija za praćenje simptoma. Inače, sami su odgovorni za socijalnu distancu. Kafići i restorani nerijetko puni. I tu nastaje problem - nemoguće je držati razmak.

- To je jedina zamjerka, u nekim stvarima je preležerno. Šveđani se uglavnom pridržavaju tih - ne restrikcija nego preporuka, ali ne totalno. Nitko ne nosi maske ili rukavice, to je jako rijetko. Ja kada bih ponekada stavila, svi me čudno gledaju, kaže Krajinović.


Foto: REUTERS/Colm Fulton/

Tegnell hvali poslušnost građana. Da njihova strategija da svedu kretanje u društvu na minimum dobro funkcionira, može se, kaže, vidjeti po podacima o kretanju ljudi koje su dobili od davatelja mobilnih usluga. Ono se smanjilo na 10-ak posto u odnosu na prethodne godine.

Iako kritiziraju, neki državnici bi voljeli vidjeti švedsku poslušnost i u svom dvorištu. Američki predsjednik Donald Trump ih proziva zbog izostanka mjera, ali jednom prilikom pohvaljuje:

- Ljudi u Švedskoj ne trče unaokolo, rukuju se, grle i ljube se. Kafići su zatvoreni, a ljudi borave u svojoj kući. Premijer u Švedskoj ne mora reći: "Ostanite u svojoj kući". Ljudi tamo ostaju automatski.

Ograničavanje kretanja - ugrožavanje prava i sloboda

Šveđanima je uostalom teško bilo što zabraniti. Posljedica je to jake socio-demokratske tradicije.

Pitamo Tatjanu Krajinović kako bi Šveđani reagirali na e-propusnice, mjeru kakva je uvedena u Hrvatskoj.

- Nezamisliv scenarij u Švedskoj. Zbilja mislim da je nezamisliv scenarij, da uopće ne bi nikome palo na pamet da to čini. To bi bilo veliko ugrožavanje ljudskih prava, ljudskih sloboda i prava. I Šveđani misle da nitko nema pravo to činiti, bez obzira čini li se to u tzv. "više svrhe" zaštite. Ja mislim da oni uglavnom misle da oni imaju svoju odgovornost, da se imaju pravo kretati ako nisu bolesni, da ih nitko ne može zaustaviti u kretanju ako nisu bolesni, odgovara.


Foto: Reuters

U socijalnoj distanci pomaže im i njihov način života. Prema Eurostatu, u polovici kućanstava žive samci. Iz roditeljskog doma najčešće iseljavaju s 18 ili 19 godina. Prosjek u Europskoj uniji je 26.

Preporuka starijima od 70 glasi - izlazite, ali izbjegavajte socijalne kontakte, trgovine i javni prijevoz.

Dr. Jon Tallinger s početka priče ima satisfakciju bar u nečemu - švedski premijer Stefan Lovfen priznaje jedno - nisu dovoljno zaštitili stanovnike domova za starije.

- To je najveći problem, zato što je u 30 posto svih domova za starije netko već zaražen, i dosta ih je i umrlo iz tih domova za starije. Da se razumijemo, Švedska ima jako staru populaciju. Prosječna dužina života je preko 80 godina. Ima jako puno starijih ljudi, od 70 do 100 godina, objašnjava Kraljević i dodaje da se nisu dovoljno kontrolirali zaposlenici domova.


Foto: Fredrik Sandberg

Peticija znanstvenika

Jon Tallinger nije jedini zviždač. Protiv švedskog pristupa, odnosno kako ga nazivaju - izostanka istoga - sve glasniji su i drugi liječnici i znanstvenici. Peticijom koju je potpisalo preko 2.000 liječnika, uključujući predsjednika Nobelove zaklade, prof. Carla-Henrika Heldina, apelira se da se uvedu dodatne mjere suzbijanja širenja zaraze.

- Ne testiramo dovoljno, ne pratimo, ne izoliramo dovoljno. Pustili smo virus na slobodu, kaže Cecilia Söderberg-Naucler, profesorica medicinske mikrobiologije na institutu Karolinska u Stockholmu.

- Oni nas vode u katastrofu, kazala je.

Dr. Larsu Falku iz Sveučilišne bolnice Karolinske u Stockholmu najteže pada odluka kome spasiti život - a koga odbiti. U toj bolnici vjeruju da uređaj ECMO, tzv. umjetna pluća, daje više šansi za preživljavanje od konvencionalne intenzivne njege.

- Moramo pažljivije birati bolesnike koje trebamo staviti na ECMO. Budući da smo uvijek puni, uvijek postoji potražnja za ECMO-om, tako da moramo stvarno odabrati prave pacijente. A tijekom te selekcije, naravno, također biramo ljude koji ga neće dobiti. A to su vrlo teške odluke za donijeti, kaže Falk.

Javni prijevoz vozi normalno. Vrtići i osnovne škole nisu zatvarani. Srednje škole i fakulteti rade na daljinu. Procijenili su da zatvaranje svih škola ne bi imalo značaj.

- Po zakonu ovdje djeca ispod 12 godina ne smiju ostajati sama kod kuće. A ako ljudi rade, ne mogu čuvati djecu. Nemaju kome ostaviti svoju djecu. I onda bi stalo društvo, stalo bi zdravstvo, stao bi prijevoz, stale bi trgovine. Zato što puno ljudi, recimo u zdravstvu, ima malu djecu koja ne mogu ostati kod kuće, kaže Kraljević.

Statistika pokazuje da su u Stockholmu najteže pogođene imigrantske zajednice u predgrađima. Žive u većim obiteljima, u drukčijoj kulturi. Problem je i jezična barijera. Volonteri im dijele višejezične letke s upozorenjima o pandemiji.

Volonteri brinu i da stariji nisu prepušteni samima sebi. Na kućni prag donose im namirnice i ostale potrepštine.

Osigurana egzistencija

Veliki dio Šveđana radi od kuće. Malim tvrtkama odgađaju se plaćanja najmova, poreza, nude se beskamatni krediti. U slučaju da pandemija baci gospodarstvo na koljena, radnike štite zakoni.

- Ima naknada za nezaposlenost koja se plaća mjesečno. Ja to plaćam već 20 i nešto godina, otkad živim ovdje. Plaća se mjesečno neka mala svota i onda se u slučaju nezaposlenosti dobiva skoro 80 posto plaće. Dovoljno velika naknada da se od nje može živjeti. Svi imaju pravo na minimalnu socijalnu pomoć koja je relativno dovoljna da se živi i pokriva troškove stanovanja, kaže Kraljević.

Jesu li odabrali pravu taktiku?

- Ima neki dio koji se protivi tome svemu. Ja sam osobno suglasna s time. Dok još nema cjepiva i pouzdanog lijeka, mi ne možemo zatvoriti cijelu državu sto posto. Vidimo da su druge države zatvorile mjesec ili dva i sada popuštaju lagano. I sada se ne zna hoće li doći novi val zaraze. Jer ljudima je dosta karantena, ljudi će sada izletjeti van, raditi sve što nisu smjeli dosad. I rizik je da će se stvoriti novi val. I to je ono gdje Švedska pokušava balansirati, zaključuje Kraljević.

Jesu li odabrali pravu taktiku? Znanstvena zajednica još uvijek raspravlja. Šveđani kažu - vidjet ćemo možda za godinu dana.