Veliki problemi Malostonskih školjkara

Posljedice pandemije vidljive su na gotovo svemu što je vezano uz turizam. Odnosi se to i na školjkare u Malostonskom zaljevu koji većinu proizvodnje plasiraju ugostiteljima na jugu zemlje. Posljednja dva mjeseca - sve je stalo - osim troškova, koji se gomilaju.

Puni restorani i festa od kamenica sada su daleka prošlost. Školjkari imaju pune ruke posla, a zarade ni na vidiku.

- Ja bi rekla da je još sve pod velikim upitnikom, znači nema nikakvih novih saznanja, sve ovako sada stoji. Znači, ni restorani svi u Stonu nisu otvoreni, rekla je Marija Radić, predsjednica udruge Stonski školjkari.

Od milijun i pol kamenica godišnje, čak 90 posto završi u stonskim i dubrovačkim restoranima.

- Pola godine, godinu dana bi se možda moglo izdržati, kako tko: neko se zadužio, pa mora vraćati kredit, netko nije, nije svatko u istoj situaciji. Prosječno, pola godine do godinu dana bi se možda neki ljudi mogli izdržati bez prihoda, nakon  toga je katastrofa, rekao je školjkar Mario Radibratović.

Bez obzira na to što je prodaja gotovo u potpunosti stala, školjkari svejedno imaju pune ruke posla. Treba pobrati kamenice i pripremiti kolektore za novu mlađ. Ako se kamenice ne poberu, s dolaskom ljeta i sve toplijeg mora mortalitet kamenice bit će ogroman.

- Troškovi su ostali isti, treba sve to dovršiti i srediti, a prihodi su, znači, svedeni na nulu. Cijena je za sada ostala ista, međutim postoji strah od padanja cijene, dodala je Radić.

Na sreću, školjkari su imali pomoć države, a počele su prijave i za jednokratnu potporu, za koju je Ministarstvo poljoprivrede novac osiguralo iz europskih fondova. Svaki vlasnik obrta i zaposleni dobit će tako 6.000 kuna.