Bio jednom jedan sukob i ...

Tko je kriv za ono što se u Gazi događalo prije nešto više od godinu dana? To pitanje, ma koliko jasno, još nema cjelovit odgovor! Ako se držimo diplomatskih standarda objašnjavanja zašto nešto nije ali po svemu sudeći i neće biti riješeno, takav odgovor je teško očekivati! Naime, cijeli svijet je bio zgrožen operacijom izraelskih snaga na palestinskom teritoriju. 22 dana trajalo je sravnjivanje svega, imovine i ljudi, sa zemljom. Bio je to žestoki, kako je tvrdio službeni Jeruzalem, obračun s teroristima Hamasa. Svi su to danima gledali i što onda nije jasno?

Postoje i brojke, one upečatljivije: ubijeno je 1.166 Palestinaca, tvrde izraelski izvori, 1.409 izbrojili su Palestinci. Strašno i jedno i drugo, civili su naravno bili najveće žrtve. U toj vojnoj operaciji sređivanja računa s protivnicima i pacificiranja susjeda ubijeno je i devetero Izraelaca: troje su bili civili, a četvorica vojnika poginula su od vatre svojih suboraca. Istodobno dok su granate i tenkovi izraelskih snaga razarali Gazu, hamasove rakete u protuudarima napravile su neznatnu štetu na izraelskoj strani!

To je odprilike faktografija nakon koje prema zaključku UN-a i dalje nije jasno što se dogodilo. Naime Izrael i Hams razilaze se u svemu: zašto je sve počelo, kako je počelo i što se nakon toga događalo.

Zbog poznatog neslaganja oko činjenica, sukobljenih strana, na teren je prošle godine u proljeće upućen Richard Goldstone, svijetu znani južnoafrički sudac i još više tužitelj za ratne zločine. Ono što nikome nije promaklo istaknuti: Goldstone je Židov! Kakva su bila očekivanja od njegovog izvještaja glavnom tajniku? Svakako ne ono što je on napisao: činjenica je da je da su i jedna i druga strana, Izrael i Hamas, počinili ratne zločine! Povuklo je to i pozivanje na međunarodno pravo i obveze shodno tome, te moguća uhićenja dužnosnika na teritoriju trećih zemalja.

Četiri mjeseca nakon što je dobio izvještaj, danas je upućeno Općoj skupšini mišljenje glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona da sukobljene strane i dalje ne ispunjavaju ono što se od njih iz svjetske organizacije očekivalo: ispitati što se to događalo u prosincu 2008 u Gazi. Upravo je to Opća supština tražila od Izraelaca i Palestinaca. Nije da su se baš oglušili na poziv! dostavili su podatke svatko svojim žrtvama, ali... Je li bilo namjernog gađanja civila i prekomjerne uporabe sile, o čemu govori Goldstone, to je odbijeno u cijelosti.

I što dalje? Prema onome što se događa u Gazi ona je osuđena na postupno odumiranje. Stanovništvo je pod jakom blokadom, obnova gotovo nikakva, hrana stiže ali tek toliko da se ne umire od gladi. Teško je u ovome trenutku reći što je to što bi skoro moglo izmjeniti situaciju. Nade u Baracka Obamu polagano su nestale jednako kao i u čudo koje je slično irskom sporazumu Velikog petka trebao inicirati George Mitchel. Čuda nema, a stvarnost je jadna. Nitko više ni ne spominje proces, čarobna riječ za Bliski istok, koji bi se mogao ovakvim natezanjima ugroziti. Proces, mirovni proces odavno je na aparatima za oživljavanje. U međuvremenu razgovara se o razgovorima. Izravne pregovore nitko ne spominje, a najmanje oni koji bi u njima trebali sudjelovati i napokon riješiti problem koji nitko osim njih ne može riješiti.