Demokracija uz teško naoružanje

Teškim topništvoom vojska se obrušila na predsjedničku palaču u glavnom gradu Nigera, N'Djameni. Uhićen je predsjednik Momadou Tandja i članovi njegove vlade koji su bili na uoobičajenom tjednom sastanku s predsjednikom. Cijeli državni vrh jednim udarcem!

Vođa sada već sasvim izvjesnog vojnog udara je pukovnik Salou Djibo koji je rano jutros i obavijestio Nigerijce o preuzimanju vlasti. O samom pukovniku malo se zna osim da je zapovjednik " vojne zone 1" koja uz ostalo uključuje glavni grad.

Kako to već ide u sličnim situacijama, suspendiran je ustav i raspuštene su sve državne institucije. Istodobno, vojna hunta, koja se prozvala Vrhovnim vijećem za obnovu demokracije, uvela je policijski sat i zatvorila granice. Namjera je vojske da obnavljajući demokraciju zaustave poniranje Nigera prema još većem od inače velikog siromaštva uz stalno rastuću korupciju! Nije im do političke vlasti, nego se bore za spas svojih sunarodnjaka, od tiranina kako nazivaju dosadašnjeg predsjednika.

Prema dosadašnjim izvještajima vojni udar nije izazvao preveliku zabrinutost stanovništva koje obavlja svoje svakodnevne dužnosti: odlazak u džamije, na posao ili u trgovine. Normalnost dana ne narušava prisutnost vojske na ulicama, jer je i nema. Naime, snage su koncentrirane oko predsjedničke palače, gdje su, čini se, završene jednodevne borbe.

Niger je samo jedna u nizu afričkih država koje dijele sličnu sudbinu: kronično siromaštvo, znatna prirodna bogatstva, u slučaju Nigera velike zalihe urana, te politička nestabilnost.

Kada je 1999. višestranačkim izborima došao na vlast, predsjednik Mamadou Tadja dočekan je kao ulaznica za bolju budućnost, političku i gospodarsku stabilnost. Mnogi mu to i ne odriču u vremenu koje je proveo na vlasti, ali...

U Africi, čini se, a potvrđuju to mnogi slučajevi, jednom izabrani predsjednici misle da ih jedino smrt može ukloniti s dužnosti. Mijenjanje ustava da bi se to ostvarilo, katkad upotrijebe kao prihvatljivu metodu. Rijetkima je primjer Nelson Mandela, ali mnogima je zimbabveanski predsjednik Robert Mugabe ono što treba slijediti.

Tako je i jednom demokratski izabran Tandja zaključio da bi to trebalo zauvijek i ostati. Pobijedio je dva puta na izborima i... prošlog prosinca izmijenio ustav u kojem više nema ograničenja za mandat predsjednika. Obrazloženje: još nije završio sve projekte koje je namijenio Nigercima! Jednom predsjednik zauvijek predsjednik!

Njegov pokušaj da trajno ostane na vlasti ne razlikuje se mnogo od vojnih udara koje je u prošlosti iskusila nebrojeno puta njegova zemlja, a za što su svi mislili da je dio prošlosti stranice za udžbenike u školama. Demokratska zrelost, kako su 1999. nazvani rezultati višestranačkih izbora u Nigeru, završila je tako da je predsjednik optužio svakog protivnika da želi vlast bez obzira na to o čemu se radilo. Naravno da se obrušio na medije kao prenosnike loših vijesti, što su novinari izvještavajući o gladi, korupciji i raznoraznim malverzacijama osjetili su na vlastitoj koži. I...

Vojni udar trebao bi sada sve vratiti na početak! Ne zaboravimo da je i sadašnji predsjednik imao iskustvo vojnog udara. Umirovljeni, također pukovnik, Mamadou Tandja 1974. sudjelovao je u vojnom udaru. Igra sudbine ili nesposobnost? Kao i onda, tako i sada, do prevrata je došlo zbog nesposobnosti vlasti i predsjednika da djeluju, suočeni s nedostatkom hrane i gladi stanovništva. Vlasti se mijenjaju, a stanovnici su i dalje bez hrane, gladni! No, Niger je nakratko postao vijest dana, gladni to odavno nisu!