Emotivna ispovijed: Nije bilo lako izdržati Velebit

"Četiri ljeta, tri zime" naslov je dokumentarnog filma Sanje Mikleušević koji progovara o pripadnicima 'Poskoka'' i "Termita" koji su se 25 godina od završetka vojno-redarstvene akcije Oluja prisjetili svojih velebitskih dana. Ovo je njihova priča. 

- Sve o Domovinskom ratu na usluzi HRTi

Nije bilo lako izdržati Velebit, ali "Termiti" i "Poskoci" srasli su s njim. Uz kišu i snijeg neprestano budnog oka dočekali su Oluju. Skupne snage Specijalne policije MUP-a na Ćelavcu. Sve su se specijalne jedinice iz cijele Hrvatske stavile pod jedno zapovjedništvo na ovoj svetoj planini, kaže zapovjednik SJP-a "Poskoci" Svemir Vrsaljko.

- Je li to moguće, čujem da vijesti dolaze - Knin oslobođen, Obrovac, Benkovac - sve slobodno. I ti se gledaš u čudu, priča pričuvni pripadnik Specijalne policije William Kotlar.

- Ova planina je bila naš život. Četiri godine života na Velebitu, od početka kad smo došli bez logistike, bez hrane, bez ičega - pa do kraja, do Oluje. To je takva avantura da malo ljudi to može zamisliti u životu, a kamoli proći, prisjeća se instruktor specijalističke obuke Mirko Čosić Bodul

- Sad se malo teže krećemo po ovom  kamenju. U ono vrijeme 3 godine nisi mogao napraviti pravilan korak. Ili si uzbrdo ili si nizbrdo. Bilo je teško, ali nije nam bilo teško, dodaje Josip Bakarić Jole, vođa specijalističke grupe.

Od leda čizme pucaju, snijeg do glave
 
Pripadnik Specijalne policije Željko Bonato sjeća se zime 1993./94. i leda. Spavaš na otvorenom, a inje se zabija. Temperatura -30 stupnjeva, a od hladnoće pucaju čizme. Stravično je bilo, dodaje - bukve su pucale, a ti misliš - granata.

- Često smo razgovarali u škrapi na Velebitu, sniga do vrata, mi pričamo hoćemo li tu dočekati starost, ako nas slučajno ne ubiju, prisjeća se Ante Došen.

Emocije ne skriva Ivan Zelić Ižo, vođa specijalističke grupe. Gotovo 400 noći smo prespavali na Velebitu tako da se miješaju emocije. Tu su i nastradali neki naši suborci pa svaki put kad dođete na Velebit, vratite se u vrijeme rata, kaže.

"Velebit je uzeo puno mladih duša"

- Mi nismo samo držali položaje, mi smo izviđali, otkrivali smo gdje je neprijatelj, njegove nasjlabije točke i u jednom takvom izviđanju poginuo mi je najbolji prijatelj Dragan Žunić. On je bio pomoćnik zapovjednika. To je bio čovjek raketa - srce, priča instruktor specijalističke obuke Milenko Miletić Mišo.

Branislav Marketin Čaplja kaže kako je Velebit odnio puno mladih duša, samo na jednom dijelu više od 50: "To je pakao". Branko Zelić Žuti dodaje, mislio je da nikad neće doživjeti da danas ovo zajedno gledaju.

- Kad gledamo u cijelom kontekstu, cijela operacija Oluja imala je 31 glavni pravac napada kompletno. Ne govorim sada samo za Specijalnu policiju, nego općenitio na cijelom bojištu. I od tih 31 - mi specijalna policija "Poskoci" iz Zadra bili smo na tom jednom od glavnih pravaca napada s još četiri postrojbe. Moram tu još spomenuti - na glavnom pravcu napada su bili: specijalna jedinica policije iz Splita i specijalna jedinica policije iz Varaždina, Osijeka i Šibenika, prisjeća se pomoćnik zapovjednika SJP-a "Poskoci" Ante Dražina.

Posljednji pozdrav i udar na Ćelavac

- U četiri sata sam ljude probudio, postrojio ih, dao svakom ruku. Pozdravili smo se i rekao sam: Danas, gospodo, od sada, od 5.15, mi otvaramo prvi vatru. Znači, kad naši avioni budu raketirali, dobit ćemo poruku - otvaramo vatru. Ja im želim svima sriću, ali danas će zakukati ili zaplakati puno majki i ne ćemo se vratiti svi doma i nismo se vratili. Nažalost, nismo se vratili svi doma, prisjeća se Branislav Marketin Čaplja.

- Nakon raketiranja krenuli smo u uništavanje bunkera i nakon toga dobili smo zapovijed da oformimo tu oklopnu satniju s kojom ćemo izać na Vlebit. Bio je to veliki izazov. Najviše me bilo strah, jer sam znao koliko je to vozilo moćno i koliko je ranjivo na ovakvom terenu. Kad pogledate, manevarski prostor vam je poprilično sužen, objašnjava pomoćnik zapovjednika SJP-a "Poskoci" Željko Živčić Žile.

Minsko polje sa 60 mina

- Kad smo naišli na minsko polje, ja kao instruktor za mine samo sam rekao 'Maknite se, sklonite se, ja idem skinuti te mine'. Uzeo sam dva specijalca Tomu Čirjaka i Ivicu Bužonju i onda smo skidali mine. One su bile postavljane baš po klasičnim JNA standardima i onda smo znali gdje su. Poskidali smo tako negdje 60 mina, priča Milenko Miletić Mišo.

Ljubav prema Hrvatskoj u miru

- Još jednom zahvalnost svim poginulim prijateljima, a na poseban način se ja zahvaljujem poginulim pripadnicima specijalne jedinice "Poskoci". Zahvalnost odam svakom tko je položio svoj život i utkao svoju krv u ovu slobodnu državu Hrvatsku, poruka je Svemira Vrsaljka.

- Volim Hrvatsku u miru, to znači da ću tu ostati zauvijek. Ne namjeravam napuštati Hrvatsku, to je moja domovina i gdje sam ponika, tu ću i ostati, kaže Jurica Erak.

- To su bili i lijepi i tužni trenuci. Tako da se treba svatko prisjetiti - u krugu suboraca, ako ne može u krugu familije svoje. Taj dan ne smije ostati kući nijedan branitelj i razmišljati o nečem negativnom. Izađi, izađi među ljude, prijatelje. Veseli se, sjeti se, poručuje Josip Bakarić Jole.

- Moj hrvatski puče, 5. kolovoza dignite taj hrvatski stijeg na kuću i sad me emocija hvata, dignite i time ćete zahvaliti svakom branitelju koji je dao svoj život, koji je dao svoj znoj i krv za svoju državu, kazao je Branislav Marketin Čaplja.