Košnice na krovovima grada su važne

Gradovi koji se žele održivo razvijati moraju se otvoriti za urbano pčelarstvo jer pčele oprašuju čak 70 posto usjeva kojima se hrani čovjek.

- Stigli prvi nalazi - Tko je ubio pčele?!

Usto, istraživanja su pokazala da su pčele u gradu zdravije, proizvode više meda te je stopa njihova preživljavanja tijekom zime 50 posto veća ondje nego u ruralnim područjima. Urbani pčelinjaci mogu biti dobar izvor dodatnog prihoda, mjesto za edukaciju djece i uključivanje osoba s invaliditetom i starijih u društvo. 

Član zagrebačke Udruge BINGO pčelarenja Mladen Vuković pokazuje desetgodišnjoj članici Ana-Mariji Gotal Jelačić kako sterilizirati pčelarski nož. Zbog kronične bolesti lakše mu je raditi sjedeći.

Udruga je košnice dobila od Grada i Agronomskoga fakulteta. Postoji već dvije godine, a najstarija članica iz obližnjeg doma Doma za starije osobe Maksimir ima sto godina. Proizvode kreme s propolisom protiv bolova, objavili su i priručnik o dobrobitima pčelarenja za osobe s invaliditetom.

Dodatna zadada

- Osobama s invaliditetom i starijima to dosta znači, jer sami sebi i društvu dokazuju da su oni još uvijek u mogućnosti da određene stvari još mogu poduzeti, napraviti. A rad sa pčelama to im omogućava. Rad sa pčelama im omogućuje da ne trebaju raditi ništa brzo, da sve to može ići svojim određenim tempom, govori Mladen Vuković.

Član je udruge i sesvetski pčelar i tajnik Udruge Bigo Krešimir Caba, koji je naslijedio posao od oca i već dvadeset godina pčelari na rubu grada. Specijalizirao se za proizvodnju bagremova meda u saću za koje ima siguran otkup za izvoz. Samo za topljenje voska iz 2000 okvira koje nakon toga mora iskuhati u kaustičnoj sodi potrebna su mu čak od 3 do 4 mjeseca.

Med u saću ima dvostruko višu cijenu od običnoga. No pčelarenje je posao s nepredvidivom dobiti. Ove godine Krešimir je proizveo samo 10 okvira, prošle nijedan, a prije dvije i pol godine čak tonu i pol. Zbog toplih zima, ranog cvata, mrazova i pljuskova posljednja je iznadprosječna godina bila 2012.

Postoje pravila, podići pčele na radnu visinu

Problemi se pokušavaju prebroditi skupljanjem propolisa i pčelinjeg otrova, kojega se mnogi neopravdano boje pa postoje pravila gdje se u Zagrebu može pčelariti. Oko pčelinjaka mora se postaviti ograda od dva metra kako bi se pčele podignule na radnu visinu gdje više nisu obrambeno agresivne.

- Mogu reći da su to gradske četvrti, ne centar grada - Podsused, Gajnice, Gornje Vrapče, Šestine, Mikulići, prema Dubravi i to je sve prvenstveno na dobrosusjedskim odnosima. Jedino ako ima nekih problema onda moramo kontaktirati komunalnog redara da on vidi kako će se sve dalje odvijati, kaže pašni povjerenik Pčelarskog društva Zagreb Darko Makarun.

S obzirom na to da su prošle godine pčelari u Zagrebu uhvatili 200-tinjak rojeva pčela za profesora Nikolu Kezića urbano je pčelarenje realnost. On se brine za edukacijski pčelinjak u Sveučilišnom kampusu Borongaj. Desetak se godina bori za to da se košnice pojave na krovovima u središtu grada, kao u Parizu, Beču ili Ljubljani.

Uskoro pravilnik za pčelarenje u gradu

Za pčelarenje je potrebno mnogo strpljenja pa pčelari savjetuju da se početnici obrate bilo kojem pčelarskom društvu jer ondje mogu dobiti prvu besplatnu edukaciju. Najbolje je početi s tek nekoliko košnica i ulaganjem od dvije tisuće kuna za njih i opremu pa se postupno širiti. A koliko će se širiti urbano pčelarenje u Zagrebu, bit će jasnjije do kraja godine, kada će Ministarstvo poljoprivrede, zajedno s pčelarima, dogovoriti izmjene Zakona o uzgoju domaćih životinja.

Na temelju toga Grad Zagreb donijet će novi gradski Pravilnik koji će regulirati i pčelarenje. Iako u Gradu nisu skloni postavljanju košnica u komercijalne svrhe, u centru su otvoreni za ograničeno pčelarenje u edukativne i terapijske svrhe. Tu su dobru volju pokazali prije dvije godine, kada je Zagreb postao dio europske mreže gradova bez korištenja pesticida na javnim površinama, što pridonosi zdravlju zagrebačkih pčelinjaka.