HRT u domu debitanta uoči Alke: "Čekao sam od 18. godine"

U Sinju je najvažniji vikend u godini - održava se 305. Alka!

Vojvoda Ramljak: Alka je preživjela kugu, koleru, ratove...

Od košulje i kalpaka do pasa, sablje i kožnih čizama - prvi put Dajana sinu oblači alkarsku odoru. Ponosna je jer zna da je nose samo odabrani!

- Još kao mali sanjao je ovaj san i, eto, ja kao majka doživjela sam da se taj njegov san ostvari. On je prvi u familiji što se obukao za alkara, kaže Dajana Svalina.

Od malih nogu Davor je na hipodromu, uz konje, čistio je i staje - samo da može bar nakratko jahati. Nakon priprema u Sinjskome polju, a ovo su mu bile treće, vojvoda ga je proglasio debitantom u pratnji barjaka!

- Bio sam iznenađen i počašćen. Šokiran. Ipak je to velika čast i ponos u Sinju. I nadam se da ću to opravdati i pošteno odraditi, kaže Davor Svalina, debitant u pratnji barjaka.

Dugo je čekao, od osamnaeste godine - ali isplatilo se.


Instruktor je terapijskog jahanja, trenirao je konje za utrke u Engleskoj - sve ga je vodilo k alci, tako je srce htjelo.

- Tko nije iz Cetinske krajine, njemu je to teško shvatiti, ali to je najveća čast u Sinju kad imate nekoga da je u Alci, kaže otac Boris Svalina.

U dane Alke i Velike Gospe Sinjani se vole iskazati kao dobri domaćini.

- Rade se arambaši, pašticada, francuska, pršut, žabe, rakovi, priprema se, nosi se vino, kupus za arambaše mora se na vrijeme osigurati jer mora biti domaći, mora biti pravi, kaže Dajana.

A kakva li će tek fešta biti kod Svalina kad Davor postane alkar kopljanik!

- Velika, velika želja. Nadam se da ću biti tu i da ću biti dobar alkar, kaže Davor.

Prije nego što na trkalištu bude nišanio sridu proći će još najmanje godina, možda i pet, ali svatko u Cetinskoj krajini zna da takvu čast - vrijedi čekati. Jer ovdje se za Alku rađaju, žive i umiru.