Kisela naranča

Nakon dva izborna kruga i mnogih provjera izbornih rezultata novi ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič položio je pred parlamentom prisegu za novog šefa države. U dvorani je bio niz praznih mjesta i to zastupnika bloka Julije Timošenko, sadašnje premijerke i ljute protivnice na prošlim izborima novoizabranom predsjedniku.

Julije Timošenko ni sada se nije pomirila s rezultatom izbora i svojim gubitkom. Tražila je provjere tvrdeći da je protivnik varao. Sud se oglušio na te tvrdnje jer su svi promatrači uključujući nemali broj onih iz Europe izvijestili da nije bilo nikakvih neregularnosti tijekom izbora. Timošenko je spremno optužila sud da nije zainteresiran pravedno odlučiti u njezinu korist te je odbila odstupiti s premijerskog mjesta. Naprotiv, pozvala je parlamentarnu koaliciju da se suprotstavi novom predsjedniku.

Sada već slučaj premijerke, koji je dobrano iziritirao mnoge Ukrajince, samo je potvrda onoga što se proteklih pet godina događalo u toj zemlji. Politikom je dominiralo rivalstvo između troje najistaknutijih političara: predsjednika Viktora Juščenka, Julije Timošenko dva puta premijerke i Viktora Janukoviča također dva puta na mjestu premijera. Gola borba za vlast jedino je što većina analitičara može reći za to razdoblje. U međuvremenu dok se trojka natjecala tko je najutjecajniji u zemlji i izvan nje, gospodarstvo je došlo na najniže grane, kriza sljedi krizu iz koje ni predsjednik ni vlada nisu znali pronaći put. Istodobno plaćani su, tvrdi se, računi iz prošlosti te je Juščenko zatvaranjem očiju na korupciju i namještanjem svojih "bližnjih" pokazao narodu da se sva priča iz vremena narančaste revolucije, svodi na vlastiti interes.

Naranča se kroz pet godina ukiselila toliko da je većina teško podnosi, a u "novim" starim političarima ne vidi da su oni ti koji mogu ponuditi pravi recept ako za svih pet godina od njih osim samohvale ništa drugo nije izašlo. Pitanje odnosa s Rusijom koje je prije pet godina bilo krucijalno nekako je s vremenom promijenilo naboj. Naime, i novi predsjednik Janukovič i premijerka Timošenko gaje jednake simpatije ili odnose prema Kremlju. Premijerka je za razliku od pravocrtnog Viktora Janukoviča prošla mnogo zanimljiviji razvoj odnosa s Moskvom. Zbog krađe ruskog plina na kojem je, tvrde mnogi njezini zemljaci, stekla poprilično bogatstvo bio joj je čak zabranjen ulazak u Rusiju. Potpisao je to Vladimir Putin, ali i izbrisao. Sastao se s damom nekoliko puta i odnosi su ocijenjeni više nego dobrim.

I u čemu je onda razlika između Timošenko i Janukoviča? U nekom od mnogih predizbornih ispitivanja javnog mišljenja jedna američka fondacija sakupila je minuse kandidata. Janukovič, zaključeno je, nema baš neke dvorske manire, počesto ima problema s artikulacijom misli, kriminalne afere nisu ga mimoišle, blizak je i nekim ukrajinskim tajkunima, ali drže da je sklon Zapadu.

Julija Timošenko, heroina narančaste revolucije, dobila je zbog te uloge mjesto premijerke. U dva mandata pokazala se kao nevjerojatno uspješna u samo promociji, kratkog daha u donošenju ozbiljnih mjera i populist.

Navedeni dvojac sada bi trebao uspješno kohabitirati! Za početak Timošenko bi trebala odustati od najavljene paralize vlasti koju oštro zagovara. Naime sadašnji predsjednik Janukovič jedino s njom i parlamentom može Ukrajincima ponuditi najavljene promjene. One trebaju obuhvatiti golemi dug države, siromaštvo i kolaps gospodarstva. Bila bi to velika novina za narod, ali i za gospodarstvo, koji su za razliku od političara i nakon narančaste revolucije, ostali najveći gubitnici.