Što se dogodilo s Marijom Kolesnikovom?

Nepoznati ljudi u Minsku su oteli najprepoznatljivije lice prosvjeda protiv režima Lukašenka - Mariju Kolesnikovu. Prošlo je više od 24 sata od njezinog nestanka. Policija je tvrdila da nema informacija da je uhićena. Bjeloruski KGB je na upite medija - šutio.

Jutros se pojavila informacija da je viđena na granici s Ukrajinom. Navodno se opirala prisilnoj deportaciji.

Oporbeni Koordinacijski odbor poručio je da više ne može djelovati, jer je od sedam članova na slobodi ostalo samo dvoje.

U Bjelorusiji 633 uhićenih na masovnom prosvjedu

Dan prije otmice Kolesnikove u Bjelorusiji je uhićeno više od 600 građana. Teror u zemlji pojačavaju neidentificirane skupine s crnim fantomkama koje napadaju prosvjednike.

Predsjednik Lukašenko priklonio se tvrdnjama Moskve da je u Bjelorusiju ubačeno 300 diverzanata iz Ukrajine. No isti je čovjek do prije mjesec dana tvrdio da zemlju destabiliziraju plaćeni vojnici iz Rusije. Krajem srpnja, 30-ak ruskih najamnih vojnika bilo je uhićeno u blizini Lukašenkove rezidencije.

No Lukašenko sada osim Rusije nema nijednog političkog saveznika. Pritom mu već dulje vrijeme ni Moskva nije sklona. Rusija posljednjih godina vrši pritisak na Bjelorusiju da formiraju zajedničku državu. Lukašenko se tome opirao tvrdeći da bi Bjelorusija izgubila suverenitet.

Sada izjavljuje da Putin i on "brane zajedničku domovinu od Bresta do Vladivostoka." Pustio je ruske medijske specijalce da popune mjesta domaćih novinara koji su tijekom prosvjeda dali ostavke.
Bivši član Putinovog savjetodavnog odbora, Maksim Ševčenko, smatra "da ruske oligarhijske, vojne i državne strukture postupno preuzimaju upravljanje Bjelorusijom".

Mnogi neovisni analitičari u Rusiji pribojavaju se da je otmicom Kolesnikove upravljanje krizom u Bjelorusiji ušlo u novu fazu - odstranjivanje nepoćudnih Lukašenkovih protukandidata kako bi se spriječila uspostava vlasti koju Moskva ne bi mogla kontrolirati.

Isključila se svaka mogućnost da na vlast ispliva prozapadna opcija. Pritom o demokratskoj volji građana i slobodnim izborima ne govore ni Moskva, ni Lukašenkov režim.

Službena Moskva nije osudila ubojstva i slučajeve brutalnog nasilja nad mirnim prosvjednicima. Nije se pridružila zahtjevima da se odgovorne za teror sudski procesuira.