Počast poginulima u Kusonjama: Dužni smo puno

U Kusonjama pokraj Pakraca obilježena je 29. godišnjica pokolja 20 hrvatskih branitelja koji su upali u zasjedu srpskih paravojnih postrojba. Dvije godine poslije, dok su Kusonje bile pod nadzorom UN-a - na podmukli su način ubili još trojicu hrvatskih časnika, a njih 13 ranili.

Godine prolaze, ali bol ostaje. Od mjesta gdje su pronađena tijela pobijenih branitelja u Rakovu potoku do mjesta pogibije u Kusonjama danas kolona sjećanja. Današnjoj obljetnici prisustvovao je uz predsjednika Zorana Milanovića i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved te predstavnici županija Bjelovarsko-bilogorske i Požeško-slavonske kao i predstavnici gradova Pakraca i Bjelovara.

Milanović: Dužni smo jako puno malom broju ljudi

- Hrvatska je u ovom ratu pokazala velikodušnost. Donijeti zakon o amnestiji svih koji su bili u ratu, a nisu počinili ratni zločin to je velikodušno. (...) Oni koji su pucali obuhvaćeni su amnestijom. Oni koji su mučili, oni nisu. I to je velika razlika, kazao je predsjednik Zoran Milanović. Poručio je kako je pokolj u Kusonjama jedan od prvih traumatičnih događaja u Domovinskom ratu. Ovo je mjesto gdje je počeo onaj pravi rat i zato smo dužni jako puno - jako malom broju ljudi.





- Ovo je mjesto koje od svih nas očekuje da uvijek i cijelu godinu budemo s obiteljima dragih prijatelja koji su ovdje položili život. Isto tako, ovo je mjesto koje očekuje od svih nas hrvatskih branitelja da se ovdje, kao i na drugim mjestima, okupljamo i iskazujemo poštovanje, naglasio je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved





- Kad za svakog pojedinca pročitate nalaze obdukcije, sledi vam se krv u žilama. To je bilo tužno, jadno i žalosno - da to čovjek može napraviti čovjeku, kazao je Ivan Dukić, brat poginulog branitelja Marijana Dukića.

- To su dani žalosti, dani koji se ne mogu zaboraviti. Teško nam je i moramo se s tim pomiriti. Da nije bilo žrtav,a ne bi bilo slobode, poručio je Vinko Pervan, otac poginulog branitelja Ivana Pervana.

Podsjetimo, prije 29 godina Pakrac se nalazio pod žestokom opsadom srpskih pobunjenika. Dvadeset slabo naoružanih branitelja hrabro se zaputilo u improviziranom oklopnjaku u samo središte srpske pobune - Kusonje. No uletjeli su u zasjedu. Nakon višesatne bitke doslovno do zadnjeg metka - mučki su pobijeni. Tijela su im pronađena u u improviziranoj grobnici pokraj smetlišta.

Dvije godine kasnije na istom mjestu - nova tragedija. Pod nadzorom i zaštitom UNPROFOR-a u još uvijek okupiranim Kusonjama suborci poginulih branitelja došli su  položiti vijence. Od podmetnutog eksploziva poginule su još 3 osobe, a osmero ih je ranjeno.